Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Osmo pismo: U kafanama se pije kafa, kratka kafa i pivo. Za ostalo nemam opravdanja.

Draga Jelena, ljude vezujem za prostore.

Tako ih prepoznajem.

Milanka Blagojevic

Pričao sam ti jednom kako sam u nekom drugom gradu sreo poznanike i prošao pored njih. Oni su nasmiješeni išli prema meni s namjerom da me pozdrave a ja sam samo prošao.

Gledala si s čuđenjem. Da, tako je. Nisu bili u prostoru po kojem ih ja pamtim i za koje ih vezujem pa tako su mi postali stranci. Zato mi i nisi strana, svuda si po stanu.

Preselio sam te kao i mrave. Pronalazim te u mrvicama kroasana, u dugim dlakama boje klasja po kupatilu, na šoljici čaja sa tragom tvoje usne. Ali sve to rješevam i mrave i tebe. Vidjećeš , uskoro jedna linija briše sve.

Foto: Unsplash

Svog oca pamtim naslonjenog na kapiji. Došao sam da ih obiđem, majka je mahala sa terase a ja sam prošao pored njega sa jednim : Vidimo se!

Nije se okrenuo , bio je zamišljen ali se nasmiješio i promrmljao : Zdravo, vidimo se. Nikad se više nismo vidjeli. On je ostao za mene na toj kapiji i nije prešao na drugu stranu. Šta će on tamo?

Nekada mi u nekim baš crnim noćima prođe kroz glavu kako on tamo sjedi, pije čaj od nane i ćuti. Mrtvi ne govore ali sjede i razmišljaju. Misli ne umiru samo se pretoče i opstaju. U nekoj drugoj dimenziji i nekom drugom prostoru.

Rekla si da ljude shvatam olako ali ih olako i potkačim. Dijelio sam ih po pićima a tebi je to bilo neshvatljivo. Strpljivo sam slušao narudžbe ali sam itekako o svakoj imao mišljenje. Nisam shvatao ljude koji naručuju čajeve.

Za one koji piju kratku kafu govorio sam da su čvrsti ljudi, inteligentni, ljudi koji znaju šta žele od kafe i od života. Za one sa produženom a naročito sa šlagom govorio sam da se zadovoljavaju površnim stvarima, ako kod kuće i imaju knjige to su sugurno neki ljubići.

U kafanama se pije kafa, kratka kafa i pivo. Za ostalo nemam opravdanja.
Ti trenutno stanuješ po onim sitnicama u stanu. Noću se seliš u moje moždane vijuge , zatežeš ih i isprobavaš kao žice na gitari.

U snu silaziš niz grlo zato ujutro osjećam kako je suvo i uvijek me bolucka. To si ti grebala onim noktom na malom prstu koji si puštala jer smo uvijek ismijavali tipove sa takvim noktima.

Danju te nosim po ostalim organima pa se spustiš predveče kroz noge i lupiš me u stopala pa su mi teška i osjećam umor. Onda tražim otirače ispred kuća, da te zbrišem.

Prolazim pored onih lijepih domova sa savršenim travnjakom i cvijećem i otiračima sa natpisom

Welcome.
Welcome Jelena Good Bye Jelena.
Tvoj Crveni Mrav

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije