Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

VANILICA U CIRKUSU :  Izvodim bijesne gliste i pjevušim besmislene refrene, besplatno !

Danima pjevušim u sebi “Bebi sanjam bele jahte ceo život da nas prate… “

Povremeno, odmorim…. Namignem sama sebi.

Piše: Nataša Lajšić Grbić Redakcija

I držim se za moju sretnu misao i ne puštam je…

N E  P U Š T A M !

Šta ? Liči vam ta misao na disko kuglu ? Pa dobro, malo…

Jel vama ikada iko to govorio “ O Bože, dokle ćeš više da izvodiš bijesne gliste “ ?

Meni uvijek.

Nikada mi ne može biti dosadno, oduvijek znam šta ću sa sobom. I previše.

I kao mala sam znala.

I bila odlučna, voljela lijepe stvari i znala tačno šta hoću…

Kakve sad to veze ima ? E BogaMi ima !

To ljeto u Poreču, mala Ja, 4-5 godina, hotel Mediteran, tata pije kafu pored bazena sa morskom vodom: ” Ako preplivaš bazen po širini dobićeš najveću bombonjeru bajadera koja postoji, a po dužini idemo u Trst da kupimo lutku koja plače ”

I ?

Dandanas se sjećam kako ponosno posrćem pod veličinom bombonjere bajadera i jedem ih potpuno istopljene na julskom suncu…

Onda smo otišli u Trst po lutku koja plače i koju niko još nema, NIKO … Razumijete ?

A na granici kratka horor priča, tata mi je rekao da pazim da carinik ne vidi lutku jer će je oduzeti… sigurno !

Mirna kao mala malecka bubica čekala sam da pređemo granicu, ja na zadnjem sjedištu, a lutka sakrivena u mini prenosivom frižideru za auto… na sigurnom.

Kad su otkrili gdje sam je sakrila, mojima je to bilo urnebesno, a meni to ni danas nije smiješno, nimalo…

Ni danas kad vam kažem !

Dakle, u morskoj vodi je lakše naučiti plivati, podmitljiva sam bajaderama oduvijek i zauvijek, carine sam se samo tada prepala, ali i naučila da kada je loš trenutak kao i sada, umirim se i čekam da prođe…

A da espreso i aperol u Trstu uvijek pijem na istom mjestu tačno kako su me roditelji i naučili…

I ?

Plivate li vi u ovim danima ?

Nudi li neko bajadere ako preplivamo ?

Živite li u teoriji zavjere jer to je uvijek uzbudljivije od obične jednostavne istine ?

Ili sada samo posmatrate svijet oko sebe ?

Noćima gledam zvijezde kao rupice na podu neba….

Raširim ruke, okrenem dlanove ka nebu i za minut kroz njih prođe 500 miona, čudesnih elementarnih čestica, mali pljusak nestabilnog kosmičkog zračenja….

A te čudesne čestice kreću se brzo skoro k’o svjetlost, a vrijeme za njih ne teče isto kao za nas, u njihovom  svijetu ne traju ni sekundu,  a u našem traju toliko dugo da sa visokih visina sleću kroz moje dlanove okrenute ka nebu i prolete i  kroz njih i Zemlju….

I odu ko zna gdje ili nestanu, ko će ga znati…

Da li odnesu i neki mali dio mene i još pomalo svih nas, ne znam…

Koliko je još nas raspuštene slobodne djece Samerhila koja se drže grčevito za svoju sretnu misao ?

I ljuljaju tražeći ravnotežu na ovom trećem kamenčiću od Sunca koji se brzo vrti…

Znate li šta piše danas na toj školi koju sada vodi kćerka osnivača ?

Piše “ Osnovano 1921., a još uvijek ispred vremena “

E tako baš.

Kažu da ukoliko ne vidite rešetke onda vam pripadaju.

Eh, ako sam išta u ovoj 2020 vidjela, to su svuda oko mene rešetke, pa ću gledati najmaštovitije pljačkaške poduhvate, rešetke proučiti jedne po jedne, možda ima neka bravica koju od vrtloga ne vidim ?

Jel zna neko kako se blistavim šnalama od štrasa testerišu rešetke ?

Baš me zanima šta bi rekli samozvani lajfkoučevi koji se okreću oko svoje ose u vortexima …

Jelte pametnjakovići ?

Zaustavite vrtlog, HELP …

A sjetila sam se i Nade Macure, kad sam vidjela ove moje rešetke !

JebemTiRešetke, slojevite da ne mogu biti slojevitije ?

( za sve one koji ne prate jutarnje izvještaje beogradske hitne pomoći, pitajte Gugl za gospođu )

Ja se obučem uvijek slojevito i nosim vodu, ali to ne pomaže uopšte, Nado !

Dok god mogu na prste jedne ruke izbrojati nervne slomove po danu i ako mi još uvijek nije ni na sekundu palo na pamet da sama režem šiške,  jel to znači da sam dobro ili je sve otišlo baš predaleko u PizduMaterinu ?

Kada vam je teško zatvoreni ste za nove prilike, a ovih dana teško je baš !

Zakačiću masku za uši dok ne oklempavim od nje i  odoh ne znam ni ja kud, dani me samo nose…

“Možete li mi molim vas reći kojim putem da krenem odavde ?” upita Alisa

“To dobrim dijelom zavisi  od toga gdje želiš stići!” reče Mačka

“Nije me briga gdje ću stići “, reče Alisa

“Onda nije bitno kojim putem ideš” reče Mačka

( znate valjda Mačka koji nestaje i gospođicu Alisu iz Zemlje Čuda )

I jedno znam ove godine neću kititi moje svjetleće drvo niti kuću novogodišnjim ukrasima !

Pa šta ću ?

Hoću da se okitimo osmjesima i zagrljajima ! U velikim količinama, veeeelikim…

Jer ovu godinu osim što ću dobro pamtiti po tome što mi je previše odnijela, zapamtiću i po ovoj iskri radosti koju pišem za ove moje petke na Loli !

I sada znam, pretesterisala sam šnalama od štrasa sve te rešetke i udahnula duboko. ..

ŽIVOT UVIJEK NAĐE NAČIN !

This whole world’s wild at heart and weird on top !

I da, meni je u glavi sa mnom bolje svake godine.

Rama lama ding dong !

Lav ju

Chic Vanilica

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije