Lole iz komšilukanajnovijeNaslovna vijestO ljudima

Kako je “influenser” postala ružna riječ?

Ako otvorite koment sekciju nekog rendom članka koji u svom naslovu ima riječ influencer, posebno ukoliko je  ženskog roda,  posvjedočićete verbalnom razapeću dotične, čija je pojava u javnom životu izjednačena sa starletom iliti turbo pjevaljkom koja živi fejk život sa tudjim parama.

Piše: Dženeta Schitton Lola Magazin

Nije to tako samo kod nas…od pojave društvenih mreža i na globalnom nivou riječ influencer je prvo postala popularna i  kul,  da bi se onda poput modnog trenda koji je prerastao u kič našla na podu, pod nogama hipnotisanih masa žena, koje jure za idućom rasprodajom… Zapravo, desilo se kompletno  moralno srozavanje nekadašnjih kontent kreatora, kreativaca, digitalnih madjioničara koji su iz svojih soba snimali videe o prosječnom životu, poput našeg, do bezličnih klonova koje su si na čela zakovale reklamne panoe za kompanije, koje ih plaćaju uglavnom PR materijalom i naizmjeničnim bildanjem ega i taštine.

Ako ovaj proces analiziramo, što bi rekli na tenane, vidjećemo da su nekadašnji blogeri i jutjuberi bili nešto sasvim drugo od ove gore opisane pojave. Kada se 1994 pojavio prvi blog, to je bio početak revolucije…početak demokratizacije medija koja je svakom prosječnom pretplatniku na internet signal dala mogućnost da se verbalno ili pisanom riječju izrazi o nekoj temi, pojavi ili dogadjaju. Prvi blogeri su svoj posao shvaćali novinarski, pa ste nerijetko mogli pročitati jako dobre analize na razne teme, kojima su mogli pozavidjeti i veoma ozbiljni stručni časopisi.

Kada su se pojavile društvene mreže, a posebno kada je Instagram proharao digitalnim prostorom, sve je dobilo insta-ntni karakter…bogatstvo teksta se pretvorilo u katalog filtera za algoritamski programirane poze. Čitaoci su se pretvorili u pratioce, čiji se kvalitet mjeri u broju i brzini njegovog multipliciranja. Kompanije su se, kao u scenama science fiction filmova, preobrazile u receptore algoritamskih signala, pa su umjesto ljudi i same počele da vide samo brojeve…pratioca, lajkova, komentara…bez obzira da li iza njih stoje ljudi, botovi ili klonovi bez kritičkog mišljenja.

Jer ipak treba biti realan. Kompanije se ne smatraju ni društvenim ni humanitarnim organizacijama, pa da brinu o općoj dobrobiti društva. Njihov cilj je da se što više proda i što više zaradi. A ko je bolji kupac od zaludjene nekritičke mase, koja će uvijek reagovati na pažljivo servirane doze dopamina u obliku šoping prilika, popusta i dobrih dealova savršene žene iz kockastog svijeta Instagrama.

Ona je toliko posebna, da je uvijek sretna, nasmijana i savršeno začešljana, pa i kad joj na red dodje real life post bez makeupa i u pidžami, izgleda kao da je pala iz reklame za jogije…a da, zapravo ovo i jeste skrivena reklama za jogi u koji je upao real life post za koji se pirlitala dva sata!

I tako ide začarani krug – jedna generacija influencerki, kako se nažalost sada nazivaju “žene – reklamnni panoi”, uz pomoć kompanija sa kojim su u partnerskom odnosu, utiče na već sljedeću generaciju, koja takodjer želi da joj se život sastoji od otpakivanja PR paketa, divljenja sadržaju svakog od njih, kao da je prvi i posljednji. Poseban skill u opisu radnog mjesta je i ubjedjivanje pratitelja označenih brojem, da je baš ovo proizvod koji one koriste i koji je poseban, u odnosu na sve ostale koje su reklamirale ove sedmice i ovog mjeseca.

Ako su slučajno nekad prije rekle da takav proizvod ne koriste, brže bolje će osmisliti priču zašto baš sada kada im je ta firma ponudila saradnju, počinju nekako da i vole takve produkte, te napraviti neki dubokoumni post na tu temu ispod slike, koja ide kao reklama na sve društvene mreže partnerske im kompanije.

 

U uredjenim državama svijeta ovakvo ponašanje se sankcioniše, pa svaki influencer koji reklamira odredjeni proizvod (čak i ako ga je dobio-la na poklon, a u strožim zakonodavstvima čak i ako ga je sam kupio-la) mora jasno i nedvomno napisati da je u poslovnom odnosu sa kompanijom… Kazne za nepoštivanje ovakvih odredbi su jako visoke. Ipak, na Balkanu nemamo tih problema…označavanje reklama i saradnji sa kompanijama je u potpunosti prepušteno moralnim i etičkim načelima svakog influencera ponaosob… Na društvenim mrežama se čak napori da se ova tema i vrsta odgovornosti približi široj javnosti ismijavaju i nazivaju “kupovinom povjerenja”.

Da…ne znam koji logički slijed misli može dovesti do ovakvog zaključka, ali je tako…

Uvidjam, da nam je sa influencerima kao i sa političarima…ljudi pristaju i na ponašanje koje im ne donosi ništa dobro, ukoliko im se ono servira kao jedina alternativa. Bez obzira što u globalnom kontekstu influencers marketing ima neke sasvim druge karakteristike od ovog koji se servira na Balkanu i što, ukoliko se koristi pravilno, predstavlja jedno od najučinkovitijih marketinških orudja, kod nas se već polako ovakav iskrivljen model predstavlja kao mjerilo, pa se kao takav promoviše na predavanjima studentima, televizijama i drugim edukacijama.

Čak se i naziv “bloger” počeo koristiti za oznaku iste kategorije ljudi, koji nisu ostavili za sobom bilo kakav pisani trag koji bi se mogao nazvati blog postom, analizom ili nečim što bi bilo slično novinarskom pristupu iz kojeg su nikli prvi blogovi.

Nove generacije insta influencera – blogera se obučavaju da što vjernije u digitalni svijet prenesu utisak lagodnog života, koji je sam sebi svrha, bez ikakve podzadine i perspektive. Kao pomoćni kotač konzumerističke lokomotive, influencers marketing služi kao pijačni katalog, sa sve više štandova na stanicama puta koji vodi ka idućoj rasprodaji.

Uticaj je postao komercijalni pojam, a sistem vrijednosti nepotrebno dobro. Knjige se kupuju prema bojama korica, kako bi se uklopile u podzadinu slike, na kojoj  u dokoljenicama i preplaplanulih nogu, prvog dana u decembru, žena sa loknastom kosom do pasa otvara svoj prvi PR paket. A dug je decembar.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije