Odavanje počasti Dijegu Maradoni pokazuje kako se lako ignoriše nasilje nad ženama
Prečesto poričemo činjenicu da heroji kao što su Maradona i Šon Koneri takođe mogu biti zlostavljači.
BUKA Magazin/Guardian
Zamislite muškarca koji udara svoju partnerku. Vjerovatno zamišljate osobu podignute ruke i lica izobličenog bijesom. To svi možemo osuditi, ali šta ako nam je to ljutito lice poznato, ako smo ga hiljadu puta vidjeli u potpuno drugom kontekstu. Ako to lice pripada, recimo, najpoznatijem i naslavnijem fudbaleru, Dijegu Maradoni?
Sudeći prema izlivima tuge nakon njegove smrti u 60. godini, čini se da bi bilo previše tražiti od ljudi da priznaju da su naši heroji, naročito naši sportski heroji s pravom optuženi za nasilje u porodici. Maradonino lice se nikako ne uklapa u tu neprijatnu sliku, osim ako ste pogledali video.
Prvi put prikazan na argentinskoj televiziji prije šest godina, na videu je Maradona koji, kako izgleda, udara svoju tadašnju djevojku, bivšu profesionalnu fudbalerku Olivu Rocio, trideset godina mlađu od njega. Nestabilan na nogama, Maradona viče na nju i onda je, kako izgleda, dva puta udara. Šamari se jasno čuju, kao i da mu Oliva viče na španskom da prestane.
Foto: Wiki Commons
Maradona nije osporio autentičnost videa, ali jeste poricao da je udario Olivu. “Zgrabio sam telefon, ali kunem se bogom da nikad nisam udario ženu”, insistirao je. To nije bilo prvi put da je Oliva optužila Maradonu da je zlostavlja, iako nikada nije podnijela tužbu. Drugi incident desio se u avionu, pred desetinama svjedoka, kada je Maradona verbalno zlostavljao Olivu, da bi je zatim ščepao za vrat. Par se razilazio i mirio nekoliko puta prije nego što je Oliva zauvijek napustila Maradonu prije dvije godine.
Maradonina smrt u srijedu slučajno se poklopila sa Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama. Na isti dan, zvanične statistike pokazale su da se petina prekršaja počinjenih u Engleskoj tokom tri mjeseca karantina odnosi na nasilje u porodici. Ove statistike morale su navesti autore oproštajnih poruka upućenih Maradoni da se zamisle.
Nasilje u porodici rutinski se previđa ili čini nevidljivim naročito ako je osumnjičeni počinitelj elitni sportista ili slavni glumac. Kada je olimpijac Oscar Pistorius ubio svoju djevojku, Reeva Steenkamp, komentatori su na početku povjerovali u njegovu priču da je u pitanju bio provalnik. Tek mnogo kasnije, nakon dugotrajnog sudskog procesa, Pistorius je proglapšen krivim za ubistvo.
Veze u kojima su žene zlostavljane često se opisuju kao burne, depersonalizujući time krivicu. Ali Maradonini ljubomorni ispadi – jednom je izbacio Olivu iz svog doma u Dubaiju nakon što ju je nepravedno optužio da je flertovala sa golmanom Mančester Junajteda, David de Gea – poznati su svakoj ženi koja je bila u vezi sa posesivnim muškarcem.
Prošlog mjeseca odavala se počast škotskom glumcu Šonu Koneriju – koji je između ostalog proglašen vitezom – a koji je umro u 90. godini. Poput Maradonine, njegova biografija ima neodoljivu priču o siromašnom dječaku koji je postao bogataš, sa dosta pominjanja činjenice da je napustio školu sa 14 godina i da je radio fizičke poslove prije nego što je postao izuzetno uspješan glumac. “Naša nacija danas žali jednog od naših najvoljenijih sinova”, rekla je premijerka Škotske, Nicola Sturgeon.
Foto: Wiki Commons
Kako se i moglo predvidjeti, većina osvrta na njegov život izostavljala je optužbe da je Koneri bio nasilan prema svojoj prvoj ženi, australijskoj glumici Diane Cilento, koja bi poslije bila u modricama. U njenoj autobiografiji, objavljenoj 2006. godine, Cilento opisuje kako se zaključala u kupatilo kako bi se zaštitila nakon što ju je Koneri udario u lice i oborio na pod, riječima “od drugog udarca sam odletjela”.
Čini se da se on čak nije ni kajao zbog toga. “Mislim da nema ništa naročito pogrešno u tome da udariš ženu – mada ne preporučujem da to činite na isti način na koji biste udarili muškarca”, kazao je u intervjuu za Playboj 1965. godine. “Šamar otvorenom šakom je opravdan, ako nijedna druga opcija ne uspije i ako je bilo puno upozorenja.” Potvrdio je svoje stavove u intervjuu sa Barbarom Walters 1987. godine, ne osuđujući nasilje u porodici sve do 2006. godine.
Ali ovi muškarci nisu izuzetak. Ima ih mnogo, iz raznih društvenih staleža, različitog imovinskog stanja ili obrazovanja. Zlostavljači mogu biti talentovani i zgodni, nešto što je obožavaocima glumca Džonija Depa očigledno teško prihvatiti, kada je sudija, postupajući po njegovoj žalbi, prihvatio većinu tvrdnji njegove bivše supruge Amber Heard.
Možda je obožavaocima elitnih sportskih zvijezda i oskarovaca teško priznati da su njihovi heroji zlostavljali žene. Ali nasilje u porodici je epidemija i neće se zaustaviti brisanjem iz biografija i smrtovnica. Svi dijelimo odgovornost za to i ne možemo tek tako odbaciti krivicu zbog nečijeg talenta.
