Damirka Mihaljević: „Žene su još uvijek podzastupljene u politici.“

Profesorica Mihaljević je autorica brojnih znanstvenih  i stručnih dijela za magazin Lola je prokomentarisala  položaj žena u politici, nedavno održane lokalne izbore u Bosni i Hercegovini i izbor prve američke  podpredsjednice te podsjetila na značenje feminizma kao društvenog pokreta u emanicipaciji  i formiranju političke kulture.

Koliko je feminizam kao društveni pokret  značio u emancipaciji aktivnosti žena u politici, i koliki je doprinos feminizma u smanjenju diskriminacije žena u politici?

Borba za emancipaciju žena neodvojiva je prvo od ženskih pokreta a onda i od feminizma koji se javlja kasnije u odnosu na ženske pokrete.

Čini mi se da su općenito rezultati koji je postigao feminizam magloviti i  među ženama i u društvu. Zato postoje razne predrasude oko feminističke teorije a utemeljene su prije svega  kao  i sve predrasude u neznanju.

S druge strane feminizam se uvijek doživljavao subverzivno jer je rušio postojeće norme. Međutim to što se  ženama  priznajupravo na dostojanstvo i ljudska prava  u 20. stoljeću rezultati su borbe feministkinja  protiv podređenosti žena.

Kakav je bio položaj žena prije pojave feminizma najbolje govore neke od činjenica poput one   da su Englezi sve do 1870. godine odgovarali za zločine koje bi počinile njihove supruge jer su žene  apriori smatrale intelektualno ograničenim.

O  statusu žena i to  u kontekstu modernog doba govore  činjenice poput one o   oduzimanju prava na starateljstvo nad  djecom kako je bilo u Francuskoj  sve do 1907.

Do pred Drugi svjetski rat mnoge Europljanke nisu mogle raditi, odlaziti na liječnički pregled, upisati fakultet, otvoriti račun u banci, dobiti putovnicu ili vozačku dozvolu bez muževljeve dozvole.

To su dakle  uspjesi u  kojima je sadržan rad i trud  konkretnih žena prvih feministkinja poput MaryAstell, MaryWollstonecraft, MillicentFawcett  i drugih od kojih je svaka na svoj način izlazeći iz svojih komfor zona, što nije bilo nimalo bezazleno i jednostavno, doprinijele ravnopravnijoj poziciji žene u društvu.

Feminizam nije naravno ispunio svoj cilj  kad su žene dobile osnovna ljudska prava jer su se žene nastavile  i dalje suočavati s različitim oblicima diskriminacije. Zato je feminizam odredio borbu protiv diskriminacije kao trajniji cilj.  

Ti su se oblici diskriminacije vremenom mijenjali, ali i  danas postoje. Osobito seksizam u javnom diskursu koji pokazuje kako društvo iako je doživjelo promjene u položaju žene nije puno evaluiralo u njihovom podcjenjivanju i omalovažavanju.

Primjera ima na žalost puno.  Dobra ilustracija je tekst objavljen u tiražnijim dnevnim novinama pod naslovom Kako je mlada i seksi časnica završila u Mazar I Sharifu.   Pričao o mladoj liječnici koja je karijeru   u bolnici  odlučila zamijeniti vojničkom u nesigurnom Afganistanu prikaz je žene koja je prvo seksualni objekt pa tek  onda časnica i liječnica u  hrvatskoj vojsci.

Agresivnost i zastupljenost takvih poruka jasno pokazuje  kako je ukidanje diskriminacije žena stalni proces  feminističke akcije, a nikako konkretna  pobjeda.

Neravnopravan položaj žena u politici ovisi o brojnim faktorima, jedan od njih je patrijahalna kultura, koliko je ona ukorijenjena na balkanskim prostorima?

Što se tiče participacije žena u politici, politika je jako dobar pokazatelj odnosa među spolovima jer kao javna djelatnost predstavlja i  svojevrsni orijentir odnosa među spolovima u određenom društvenom kontekstu.

Kada govorimo koji su to  uvjeti od kojih najviše ovise  ambicija i mogućnosti žena da se uključe o politiku  ključni su  prije svega kulturološki preduvjet odnosno rodno temeljena shvaćanja društvenih uloga koja su zastupljena u nekom društvu.

Ako se naglašava biološka uloga žene odnosno njena tradicionalna uloga  majke i kućanice implicira se  njihova  manja vidljivost  u javnom prostoru. Od socioekonomskih uvjeta najvažniji su ekonomska neovisnost koju je žena ostvarila ili nije i  naravno obrazovanje.

Ukoliko je žena ekonomski neovisna i obrazovna veće su šanse za uključivanje u politiku.  Da bude odmah jasno žena nema dovoljno u politici  ni na  svjetskoj razini i nisu uspjele postići ni 20% zastupljenosti u nacionalnim parlamentima. Dakle podzastupljensot žena u politici nije samo problem u BiH već je to globalni problem.

BiH je  u institucionalnom smislu napravile pomake  i prva država u okruženju koja je usvojila Zakon o ravnopravnosti spolova (2003.). Međutim, unatoč zakonskim i institucionalnim mehanizmima nema rezultata u smanjivanju neujednačenog sudjelovanja  žena i muškaraca

Zbog čega su unatoč zakonskim rješenjima  podaci takvi, koji su razlozi za tako malu zastupljenost žena u politici na svjetskoj razini?

Mislim da je jedan od razloga u činjenici da su se politikom kroz protekla stoljeća bavili muškarci pa se  razumijevanje  političke djelatnosti uvriježilo kao muški posao.

Političke institucije  kao što su vlada, zakonodavstvo, političke stranke nastale su u procesima u kojima su muškarci unutar tih organizacija određivali pravila igre. Stvaranje država  također se povezivalo sa  fizičkom snagom, nasiljem, ratom u kojima su dominirali muškarci.

S druge strane nemojmo zaboraviti da je podređen položaj žene u društvenom i političkom segmentu trajao kroz stoljeća. Muška nadmoć u društvu ostvarena je monopoliziranjem normi kroz koje je patrijarhalno društvo vrijednosno  definiralo spolne razlike.

Tako konstruirana uloga i odgovarajući način ponašanja  postali su dio   svjetonazora i tradicije pod čijim jakim utjecajem na život i način mišljenja su Europljani dugo živjeli. Iz tog možemo zaključiti kako dominantna kultura oblikuje percepcije primjerene podjele uloga u obitelji, kućanstvu i političkoj participaciji također.

Socijalna modernizacija i religijske tradicije više utječu na političku participaciju žena od ekonomskog razvoja. Primjer su razvijene zemlje poput Japana, Francuske, SAD gdje se bilježe mali napreci u participiranju žena u sferama vlasti.

Tek promjenom uvjerenja, normi, vrijednosti može se doći do ravnopravnijeg sudjelovanja žena u strukturama vlasti. I u svakom slučaju kako su zaključili u svojim istraživanjima R. Inglehart i P. Noris žene moraju promijeniti same sebe da bi se nadale širim društvenim promjenama.

Podzastupljenost žena u politici u zapadnim demokracijama počela se mijenjati tek  sedamdesetih godina prošlog stoljeća   i to strategijskim pristupom kojim se nastojala postići  ravnopravnost  i vidljivost  žena u političkom prostoru. Broj žena u političkim strankama   i u stvaranju stranačke politike počinje rasti pa je učinjen neki  pomak prema ravnopravnosti spolova.

Kako biste komentirali rezultate ženskih političarki na proteklim izborima?

Koliko sam vidjela samo je jedna žena bila kandidatkinja za načelnicu u Konjicu. I to je poražavajući podatak   i u odnosu na  opće izbore na kojima  su žene bile ipak  više zastupljene.  Zašto je tako mislim da je odgovornost na političkim strankama.

Hoće li se i koliko žene afirmirati u politici i na lokalnoj razini za čelna mjesta gradonačelnica  to ovisi najviše od političkih stranaka.Ideološka orijentacije stranke implicira i odnos prema afirmiranju žena u politici.

Koliko su političarke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini samosvjesne, koliko podržavaju prava žena ili neke djeluju kao poluge svojim strankama i promoviranju njihovu politiku?

Utjecaj žena u politici  ovisi samo od spremnosti političarke da podržava prava žena i da se suprotstavlja  svim oblicima diskriminacije i primitivnim seksističkim ispadimaa. To znači da se nikakav pomak ne može ostvariti ukoliko  zastupnice  u  parlamentu primjerice   nisu spremne zastupati ravnopravnost žena i osuditi  seksističke ispade  neovisno od političke stranke kojoj pripadaju.

To znači da veći broj žena u parlamentu ne  znači i značajnije  promjene ukoliko izostane njihovo organiziranje unutar parlamenta. Žene u parlamentu ,dakle,  imaju poziciju pa onda i  priliku mijenjati  društvo  prema ravnopravnijoj zastupljenosti žena kroz svoj zastupnički mandat.

Osnivanje Kluba zastupnica u federalnom parlamentu  BiH (2013.) u tom smislu je značaja iskorak  i pozitivan  primjer međustranačkog povezivanja zastupnica oko ženskih interesa u bosanskohercegovačkoj politici.

Možete li navesti neku političarku u svijetu koja je posebno nadahnula i promijenila percepciju žena u politici?

Izdvojila bih  britansku premijerku Margaret Thatcher.  Njena politika bila je utemeljena na snažnim uvjerenjima i jakoj političkoj volji da se  provedu u život. Jedna je  od dva najdugovječnija premijera u političkoj povijesti Velike Britanije?

Jedino se još lord Liverpool uspio održati na vlasti jednako dugo koliko i prva britanska premijerka. S obzirom na to da je prva, a u posljednjih dvadeset pet godina i jedina žena koja je bila na čelu vlade, njezin uspjeh u političkoj dugovječnosti ipak je važniji.

Je li za status političarke svjetskoga formata bila dovoljna činjenica što je bila prva žena na čelu britanske vlade ili to što je prva započela provoditi načela neoliberalne politike? Sigurno ni jedno ni drugo. Tačerizam je utemeljen prvenstveno na snažnim uvjerenjima i jakoj političkoj volji da se provedu u djelo.

Internaliziranje i odanost idejama poput slobodnoga tržišta, individualizma, slobode i samoodgovornosti rezultirali su tačerizmom i respektabilnom političkom dugovječnosti. Svaka politika određena je vrijednostima koje zagovaraju politički vođe, a uspjeh dobrim dijelom ovisan o tome koliko su vođe istinski odane vrijednostima koje sami zagovaraju.

Život se ni u političkome smislu ne može podijeliti na unutrašnji i vanjski jer su obje pojavnosti jedinstvene. Thatcher je bila snažno orijentirana na nacionalni interes svoje države. U vrijeme kada je preuzela vlast Velika Britanija je bila bolesnik na LaManchu.

Od dvadeset i dvije države članice OECD-a Velika Britanija bila je tek devetnaesta po razvoju. Za državu iz koje je krenula industrijska revolucija i gospodarski prosperitet, taj je podatak bio poražavajući.Izlazak iz duboke ekonomske i gospodarske krize Thatcher je vidjela u neoliberalnim ekonomskim načelima i povratku puritanskoj radnoj etici.

Sve to učinilo je Thatcher jednom od najvećih političarki 20. stoljeća, ali i kontroverznom. Upravo zbog promjena koje je napravila, u javnosti je izazvala jake emocije voljenosti ili mržnje Bez obzira na subjektivni odnos tačerizam je zauvijek promijenio Veliku Britaniju. Downing Street Thatcher je napustila s respektabilnim pokazateljima, najnižim stopama inflacije i nezaposlenosti u Europi.

Kamala Harris? Je li njezino naglašavanje da je žena znak zaostatka u napretku, da preformuliram pitanje, je li možda sramota da je tek u 21 stoljeću najmoćnija država na svijetu dobila žensku potpredsjednicu?

Ronald Inglehart je u knjizi o modernizaciji i ljudskom razvitku 2007. Godine napisao da je učinjeni pomak prema ravnopravnosti spolova, najdramatičnija promjena u povijesti. To zapravo govori koliko se teško mijenjaju kulturne norme i  vrijednosti.

Danas u  rodnoj dimenziji demokracije  nema dvojbi  barem na javnoj razini o istom ili sličnom omjeru zastupljenosti žena u politici,  iako je žena gotovo u svim  u svim regijama svijeta, čak i onim najrazvijenijima, još uvijek osjetno manje u parlamentima od očekivanoga postotka Kamala Harris prva žena  i prva osoba azijskog podrijetla koja je izabrana za američku potpredsjednicu značajan uspjeh.

Mislim da je prije svega pokazatelj koliko teško žene dolaze do važnih pozicija i u razvijenim i demokratskim državama.  Dakle ustaljeno mišljenje da je politika muški posao teško se mijenja.

Činjenica da se u govoru obratila svim ženama i rekla da su one dale svoj doprinos da dođe to njenog izbora je  znak da će sigurno aktivno raditi na ravnopravnijoj zastupljenosti žena i njihovom  osnaživanju u SAD a  i na globalnoj razini.

Pratit ćemo rad KamaleHarris  i od nje se puno očekuje.