Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Upalite mašinu za pranje posuđa dva puta! Zašto?

Kad sam bila u jednoj od svojih najnižih mentalnih tačaka, nisam mogla da ustanem iz kreveta nekoliko dana.

Nisam imala energije ni motivacije i jedva sam se snalazila.

Prevela: Sara Desančić

facebook.com/Mitzi.L.Connell/posts/

Išla sam na terapiju jednom sedmično, a Te sedmice nisam imala mnogo toga da kažem. Terapeut me je pitao kako kako mi je prošla sedmica a ja zaista nisam imala šta da kažem.

“Sa čime se mučiš?” upitao me je.

Gestikulirala sam oko sebe i rekla:”Ne znam čovječe. Život me muči.”

Nezadovoljan mojim odgovorom rekao je:”Ne znam zbog čega se tačno brineš? Kad se vratiš kući, koji je prvi problem koji će te dočekati?”

Znala sam odgovor ali bio je toliko smiješan da nisam željela da ga kažem.

Željela sam da imam nešto značajnije. Nešto dublje. Ali nisam.

Pa sam mu rekla:”Iskreno? Posuđe. Glupo je, znam, ali što ih više gledam više se nerviram, jer ih moram ribati prije nego što ih stavim u mašinu za pranje posuđa, jer je mašina sranje, a ja više jednostavno ne mogu to da podnesem.”

Osjećala sam se kao idiot dok sam pričala.

Kako odraslu ženu može posuđe toliko da zabrinjava? Postoje ljudi sa “stvarnim” problemima, a ja kukam svom terapeutu zbog posuđa?

Ali, moj terapeut je klimnuo glavom sa razumijevanjem, i zatim rekao:

“UPALITE MAŠINU ZA PRANJE POSUĐA DVA PUTA.”

Krenula sam da kažem da to ne bih trebala da radim, ali on me je zaustavio.

“Zašto, dođavola, ne bi trebala? Ako ne želiš da ribaš a mašina je nefunkcionalna, upali je dva puta. Upali je tri puta, koga briga? Pravila ne postoje, zato prestani sama sebi određivati pravila.”

To me je oduševilo na način na koji mislim da ne mogu pravilno da objasnim.

Tog dana sam otišla kući i ubacila svoje smrdljivo posuđe u mašinu za pranje i tri puta je pustila.

Osjećala sam se kao da sam pobijedila zmaja.

Sljedeći dan sam se istuširala u ležećem položaju.

Nekoliko dana kasnije, složila sam veš i stavila ga gdje god je mogao stati.

Više nisu postojala proizvoljna pravila koja sam morala da slijedim, i to mi je dalo snagu i slobodu da ostvarim svoje ciljeve.

Sad kad sam na zdravijem mjestu, ispiram posuđe i pravilno ga stavljam u mašinu za pranje. Tuširam se stojeći. I pravilno slažem svoj veš.

Ali, u vrijeme kada je život umjesto blagoslova bio borba, naučila sam nevjerovatno važnu lekciju:

PRAVILA NE POSTOJE.

UPALITE MAŠINU ZA PRANJE POSUĐA DVA PUTA!!!

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije