FeminizamHrabra LolanajnovijeNaslovna vijest

Nemojte učiti djevojčice da trebaju da se izvinjavaju zbog toga kako izgledaju

Imam gotovo sve društvene mreže. Na nekima sam uglavnom posmatrač, a kad je tako uglavnom uočite svašta.

Jelena Despot

 

Na Tik Toku ima svega. Od kuvanja do dupeta. Od trikova do plesova. Vlogova. To je ono kada vam se neko snima. Ranije tipično za youtube.

Volim i youtube.

Djevojčica na Tik Toku, snima se, iskoči mi na stranici „For you“. Dakle za mene. Lijepa. Mlada. Slatka. Mnogo pratilaca. Našminkana, dotjerana, sređena, njena prva rečenica… „Izvinjavam se na tome kako izgledam“!

Crveni, žuti, svi alarmi se pale.

Sjetih se da sam do sada čula tu rečenicu 100 puta. Ne sjećam se da sam joj nekada pridavala mnogo značaja. Kontam, žicanje komplimenta, sleng, usput. Nevažno.

Ali i nije.

Kada te prati nekoliko hiljada djece, kada si mlada, slatka, sređena, za svoje godine i doba dana i previše i „IZVINJAVAŠ SE ZA TO KAKO IZGLEDAŠ“. Sve i da nije ovako kako sam nabrojala, KOME SE MI IZVINJAVAMO ZA TO KAKO IZGLEDAMO. I KO JE TAJ KOJI ODREĐUJE KAKO TREBA DA IZGLEDAMO?

 

Da se razumijemo. Važno je da je čovjek čist. Uredan. Počešljan. Mirisan. To može postići redovnim održavanjem higijene koja ne košta mnogo. Ne mora biti brenidran gel za tuširanje ili skupocjeni parfem.

Žena ne treba nikome da se izvinjava na svom izgledu ako se ne uklapa u bilo kakav stereotip. U redu je i da ponekad bude čupava. U redu je da ne bude našminkana. U redu je i da joj je to sporedna stvar na svijetu, i nikome za to ne treba da se izvinjava.

U svijetu površnog i brzo postali smo „prvi utisak“. Postali smo slika bez tona. Lice bez suštine. I počeli smo previše da se izvinjavamo. Za sve.

Za muziku koju slušamo. „Izvinjavam se ja ponekad volim narodnjake“.

Za filmove koje gledamo. „Izvinjavam se što su oni ponekad isprazne romantične komedije“.

Za vrijeme koje provodimo kod kuće. „Izvinjavam se volim da ležim“.

Izvinite nemam savršene zube.

Nemam umjetne nokte.

Nemam 1,80 m visine.

Nisam položila vozački.

Izvinite.

Guzica mi je malo veća od propisane.

Izvinite, ne volim povrće,

Izvinite, mrzim i da vježbam.

Volim da jedem.

IZVINITE ŠTO NISAM SAVRŠENA.

Šta smo danas spremni da učinimo za lajk? Da se izvinimo nekome na svom izgledu.

Kolika god to floskula, izrečena usput i nepromišljeno, bila – bizarna je.

Treba da se izvinjavaš ako lažeš, kradeš, ako si nepoštena, ako si loš čovjek, drug, NE TREBA DA SE IZVINJAVAŠ AKO NISI STAVILA MASKARU!

Treba da se izvinjavamo za hranu koju jedemo godinama unazad. Ona je najednom postala nepoželjna. Protein, chia, sokić, smutić. Sve drugo je okarakterisano kao veleizdaja. Ka svijetu i samo sebi. A o sebi moraš da brineš.

Nema paste, nema hljeba, nema pasulja, nema krompira. Riža može ponekad. Poželjno integralna. Nema ulja. Šećera. Nema kolača.

Možeš samo da gledaš. One lijepe.

I ako ih jedeš, ODMAH DA SE IZVINIŠ.

I da vježbaš, ako ne vježbaš, IZVINI SE.

I tako.

Od malena i od jutra vam se nabijaju kompleksi niže vrijednosti ukoliko ste dovoljno mali da pojmite kolika je to gomila gluposti.

Kada ćemo početi da se izvinjavamo za bahatost?

Za bezobrazluk?

Za poltronizam?

Za korupciju?

Za krađe? Svega i svačega.

Nemojte učiti djevojčice da trebaju da se izvinjavaju zbog toga kako izgledaju.

Djevojčice su. Samim tim su i prelijepe.

Učimo ih da ne isprljaju svoje duše. To se mnogo više vidi, i mnogo više iritira

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije