najnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Marina Radoš: Brojim posljednje dane dvadesetih. Đavo ih odnio!

Sjedim u sobi. Pet je dana do mog tridesetog rođendana.

Čudno je.

Marina Radoš

Nije čudno što party već nije počeo, čudan je samo mir koji trenutno vlada u mojoj sobi.

Nije čudno što odbrojavam poslednje dane dvadesetih, usred globalne katastrofe s virusom, koja nikom nije mogla pasti na pamet, čudno je da nikad pred rođendan nisam bila zadovoljnija.

Još od dvadeset i nekog rođendana, brojala sam sve što sam trebala do tada napraviti. Svi su moji završili prvi dio fakulteta, kad smo imali 23 – ja nisam, pred taj rođendan sam htjela da umrem.

Svi su moji pronašli pravi posao do 25 godine. Ja nisam. Radila sam poslove koji su bili sve, samo ne pravi. Htjela sam da umrem i prije tog rođendana.

U tom trenutku, bila sam najprodavanija spisateljica u Bosni i Hercegovini. Džaba, glas okoline bio je glasniji od glasića moje duše, sretne jer sam ispunila njezine želje.

Većina ih je do 27 stvorila obitelj. Ja nisam. Nekoliko puta u životu palo mi je na pamet da se udam, samo zato što su se udali gotovo svi. I prije tog rođendana sam htjela da umrem. Onda je došla muka što umirem sama.

Do 29 svi su ostvarili norme: poslovi, krediti, muževi, šišanje na kratko. Ja nisam. Tada je počela lagana bol u muškom spolnom organu i shvaćanje da brojim sve ono što nisam i zanemarujem činjenicu da puno, puno, puno toga jesam.

Biti Hercegovka od 29 godina bez jasnog plana za djecu, bez popisa kolača za Božić, bez novih prijateljica s kojima pričaš o tim temama i popisima ponekad zaista nije bilo lako. Sve što sam htjela, napravila i poželjela intimno, ugušili su ti glasovi koji su stalno govorili što sam ja sve trebala do tada.

Foto: Canva

Sjedim u sobi. Čudno je. Za nekoliko dana je moj trideseti rođendan i iznad moje glave se potpuno razvedrilo. Mnogo sam griješila u dvadesetima, đavo ih odnio.

Mnogo sam prilika propustila, đava ih nosio. Mnogo puta sam mogla ispasti bolji čovjek. Bolji prijatelj. Bolja partnerica.

Ali, ipak, nisam pogriješila u vezi onog što me tada najviše mučilo. Da imam sadašnju pamet, ne bih ni studirala ono što sam studirala. Nikad mi ne bi padalo na pamet da se udam za nekog od svojih bivših momaka. Ne bi mi palo na pamet da radim neke poslove koje sam trebala da radim.

Da sam rodila dijete u dvadesetima, koliko bih mu samo strahova prenijela, koliko nervoze, koliko pogrešnih stavova prema životu i svijetu.

Koliko bi sada bila nesretna s nekim od svojih bivših partnera, i još bitnije, Bože, koliko bi oni bili nesretni sa mnom.

Sjedim u sobi. Čudno je. Za nekoliko dana je moj trideseti rođendan, a ja ne žderem ispod deke uz Neke nove klince. Ne žalim više za promašenim prijateljstvima.

Ne nosim više onu gorčinu i traume iz svojih bivših veza. Ne nosim komplekse s bivših poslova. Otpustila sam ih, pred ove stare dane.

Sjedim u sobi i čekam kosca smrti da pokupi moje dvadesete. Đavo ih odnio.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije