Biti roditelj tinejdžera je teže nego što sam ikad mislila da će biti

Ili briga zbog odlaska petogodišnjaka u vrtić?

Pomnožite to sa 10!

E, to su vam brige roditelja jednog tinejdžera.

Sad, umjesto da se budim da dojim svoje novorođenče, ostajem budna do ponoći kako bih pokupila svog tinejdžera iz kasnog noćnog provoda sa prijateljima.

Sad, umjesto da budem dosljedna svojim metodama roditeljstva i vaspitanja, postavljam granice za korištenje telefona ili uvodim pravila zbog ocjena i zadataka u školi.

Sad, vozim svog tinejdžera na vrata srednje škole znajući da se fakultet sve više približava.

I dalje se brinem i pitam.

Hoće li biti dobro?

Šta ako se muči?

Šta ako sam mu potrebna?

Prilično sam sigurna da su me svi oni raniji roditeljski izazovi pripremali za danas.

Osjećam kao da su se sve brige i obaveze pomnožile.

Drama.

Gomila veša.

Gomila cipela ispred vrata.

Nesporazumi i male svađe na svakodnevnom nivou.

Teško je.

Biti roditelj jednog tinejdžera je teže nego što sam mislila.

Ali, baš kao što mi je srce pucalo od ponosa pri pogledu na moje novorođenče koje je zasijalo svojim prvim bezubim osmijehom….

Foto: Canva

Ili kad je moj mališan trčao prema meni u odijelu superheroja nakon svoje prve predstave.

Ili kad je nakon vrtića svaki put puzao kroz vrata da bi me zagrlio i pokazao svoje novo stvaralaštvo.

E, pa sad stojim pored svog sina, visine skoro dva metra i primjećujem njegove mišiće i njegov dubok glas dok mi priča o školi.

Razveselim se svaki put kad pogodi trojku na utakmici ili kad se zajedno smijemo nekim video-snimcima, koje u većini slučajeva ne razumijem.

I moje srce PUCA od ponosa.

Pomnoženo sa 10 puta.