Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

Vanilica u cirkusu: Ćiribu ćiriba, neću kititi jelku !

Špijunirate li po internetima ?

Malo, malčice?

Koga ?

Piše: Nataša Lajšić Grbić Natasa Lajšić Grbić

Šta mislite da li u svakom od nas čuči neki mali Ilija Čvorović ili čak cijela armija balkanskih špijuna?

Jesu li svi okitili jelke? Ja, BogaMi, neću ove godine, možda tek 1. januara, ali i to ću razmisliti!

Zauzeta sam špijunažom Svemira!

Ali ne vrijedi! Ne mogu saznati šta mi je život  smislio… nego čekam!

Najduže noći u godini kada su se približili Saturn i Jupiter, čitam horoskop za 2021, vrtim glavom pune krugove i pišem kolumnu, tu radost što mi je osvijetlila pretešku godinu i bez pandemije koju sam vukla kao osuđenik kuglu na lancu kroz sve nevjerovatne događaje na rubu istine i mašte, koji su me snašli.

I evo me u obojenom programu kao i sve nebeske pojave prestupnih godina…

Dress code: Hologramski outfit i crni lak na noktima.

Dogodilo se svašta, odustala sam od čekanja ničega, često jedem ananas, da lakše svarim sebe, a sve više mislim da Svemiru treba literatura samopomoći, nije se baš proslavio, izgleda sluša neke svemirske Luize Hej ili Ane Bučević ili ko zna koga već?!

Nemam ništa protiv pomenutih, ali meni je to zauvijek passe , ja sam vam fan blogera Marka Mansona… i kao i Mark, bježim od BEZUMNE pozitivnosti jer živjeti dobar život znači brinuti samo o stvarima koje su nam zaista bitne, šta god to bilo…

Sjećate li se šta su prodavali onlajn prošle godine, a ja im se smijala po instagramu ?

Kapsule punjene šljokicama, ukras za probavu da i iznutra svjetlucate… ( ovo nisam izmislila,  kunem se, koštaju 15 $/5 kom, znam i proizvođača )… popiješ, prosvjetlucaš… jednostavno, da ne može biti jednostavnije.

Trebalo ih je propisivati cijele ove 2020. zajedno sa svim vitaminima, probioticima, pa da blještimo iznutra kad smo već sluđeni izvana.

Eh, šteta influenceri! Od silnih darivanja, niko nema smisla za humor, pa da nas obraduje tim kapsulama.

Nego, znate li Zvončiće, Zvončiće ?

U stvari, htjela sam vas upitati da li ste po internetima vidjeli verziju sa striperima koji isto pjevaju Zvončiće… i zvone, mislim ne mogu vam sad napisati čime, kapirate ?

Ali, ne mogu vas pomenuto ni pitati, ko zna šta ćete pomisliti o meni ???

Uglavnom, umjesto psiho-videa u kome svi nešto “otpuštaju”, opraštaju i plaču, JeboTe, uživo plaču horski po instagramu, levitiraju u prazno i KoZnaŠtaSveNe, nađite britanske stripere sa zvončićima i ne govorite da sam vam ja rekla za njih!

I ne nisu goli, kako ste mogli tako nešto pomisliti! Dobro ono kažu, kakav čovjek, takva asocijacija! U boksericama su, novogodišnjim !

Dakle, kraj prošle godine mi je pokušavao reći svašta …

Kao prvo, imala sam tremu od ove godine, baš uznemirujuću i pisala o tome po instagramu, odmah zatim krenuli smo u kino gledati SF hit “Ad Astra“.

Ali, preko trnja ni do zvijezda nismo stigli!

Krenemo… 3 D projekcije su mi isfuravajuće, oduvijek izbrišem maramicom za dezinfekciju naočare jer ko zna ko je to sve držao na glavi punoj svakakvih misli… ( sad sigurno to nikome ne bi bilo čudno  )

Razumijete, ja sam mislila ako je film normalan, onda je projekcija normalna…

I sjednemo…

I reklame traju i krenu 4 D efekti, trese, ljulja, duva vjetar, pada snijeg, ma sve odjednom..

To samo kad je reklama, mislim se ja glasno….

I počne film, kako se Bred Pit ljulja u svemiru tako i mi, čim je počeo da se trese njegov šatl i mi s njim, a dvoje pored nas uglas govore ” šta je ovo, brate”, dok odlaze u visinu zajedno sa foteljama i punim krilima naćosa, kokica i koka kole….

Samo smo pogledali gdje svijetli natpis IZLAZ i izašli odmah, ne čekajući da padne s neba i Bred Pit i njegov šatl i mi zajedno sa njim, za ostale entuzijaste nemam pojma kako su se proveli, viseći sa naćosima sa sjedišta koja se drmaju…

Ej ja, ista ja kojoj nije bilo nikada muka u životu i nije mi lako poremetiti ravnotežu…

Znam to, vozila sam se naopačke (u suprotnom smjeru od vožnje) u studentskim danima do Barselone, trajektom Split-Ankona cijelu noć prespavala po takvoj oluji da su mi cipele letjele po kabini, a na kruzeru koji je morao stati između Santorinija i Mikonosa zbog užasnog nevremena, gledala sam na brodskom tv kanalu kolika je brzina vjetra i visina talasa dok ga nisu isključili da ne prave paniku, pa sam onda gledala u vodu u uspravnoj boci, koja je stajala baš nakrivo pod uznemirujućim uglom…

E, pa mene u 5 minuta uništilo 4 D kino…

Nisam ni ja više ono što sam bila!

Jako su bili ljubazni, čak su nam vratili novac od karata, kažu da inače to ne rade, ali nama su sami ponudili… ko zna kako smo im izgledali ?

Umjesto u drugo kino na normalnu projekciju istog filma, koja je počinjala za sat, insistirala sam da idem kući da legnem..

Žmu je vozio prema kući i tiho pričao možda sa mnom ili sam sa sobom o nekom fijasku i kako sam pravi “paučak” ispod staklenog zvona…

E ova 2020 me je istresla, ne u 4D, već KoZnaKoliko D i još me trese… dok ne napuni svojih 366 dana!

I žmuu sam juče rekla: “Mislim da sam ostarila ove godine“, i dobila odgovor: “Dok god se ponašaš kao Atina (moja sestrična, 7 godina), vjeruj mi, nisi ostarila!“.

U to ime, nazdraviću 2021, mojom omiljenom rečenicom Bet Dejvis “Starost nije za pičkice.“

Nego…

Vidite li igdje da svijetli natpis IZLAZ ?

Da izađem i  požurim praviti rusku salatu, nikada je ne kupujemo jer sam najbolja, da znate svi su mi to rekli! Ili me lažu jer im se ne da sjeckati?

Bez jelke možda može, ali bez ruske salate neće moći! I ne zaboravite, luksuz je zaista stanje uma!

Što bi rekla Borna Rajić: “Poludite za sobom, sva druga ludila imaju previsoku cijenu“.

Hej Svemire, jesmo li sada konačno kvit?

Lav ju

Chic Vanilica

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije