Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Koliko košta vlastiti mir? Može li se kupiti nova savjest? Miran san?

I tako prođu ti neki trenutci u životu kada shvatiš da tvoj prvi dojam zaista jest onaj istinski i pravi.

Piše: Kasja Vukić Redakcija

U moru šarenila, emocija i sukoba vlastitih misli, najradije pomisliš da sve ovo što ti se događa, nekako je tu baš s razlogom. Pokušaš gledati ljude kroz prizmu koju ti drugi nametnu.

No, prvi dojam zaista jest onaj pravi, rijetko prevari. Pa kasnije gledaš te ljude i misliš si kako žive, je li to ljubomora ili nemogućnost postizanja vlastitog cilja. Nekako, odjednom počinješ ih ignorirati, sažalijevati.

Na drugoj stepenici tvojih očekivanja, postane ti svejedno, čak toliko da ih ne primjećuješ. No, kada kažu da je mix emocija najgori neprijatelj, i tu su u pravu. Oprostiš, ali ne zaboraviš. Put do zvijezda, u mom slučaju vrlo trnovit, pa ravan, pa pun uspona i padova, pa iznova kroz trnje.

I svaki puta se pitam – kako baš meni? Jesam li se zamjerila nebu? Zvijezdama? Povrijedila ljude koje nisam željela povrijediti?

Je li mi jezik zaista pun otrovnih strelica ili ja samo kažem ono što mi je na umu, kao i svima koji providno šute i skrivaju se iza platnenih maski protiv COVIDA.

Ne možete se sakriti, pobjeći od sebe, od svojih misli, nebo će vas podsjetiti što je vaša svrha. Vrlo neprijatno, često vrlo nezasluženo, prolazimo najgore što možemo, a možda je to priprema za maraton, test na duže staze.

Tko zna. Je li dobro da uvijek mislimo da je nama najteže, nije, ali i je. Nismo manje vrijedni od drugih. Je li dovoljno ispuniti svoju svrhu i koja ona zapravo jest?

Gomila pitanja prolazi mi kroz glavu dok pijem prvu jutarnju kavu na stepenicama. Razmišljam, opterećujem se i analiziram. Smišljam sve moguće scenarije i ishode svoje preokupacije.

I tako danima. Odjednom mi postane svejedno. Pa nisam rob, niti života, niti sustava, niti tuđih projekcija. Ako sam nezadovoljna, maknuti ću se, otići ću, ništa me ne veže.

Pa se ponovno javlja utarnji glas u glavi koji me podsjeća da dišem, da nisam ničije vlasništvo, da sam hrabra i da mogu sve što poželim. Možda neću imati para na bacanje, a nemam ih ni sada, ali ću biti sretnija.

Na kraju krajeva, koliko košta vlastiti mir? Može li se kupiti nova savjest? Miran san?

Zdravlje ljudi koje voliš?

Znaš ono kada u ranom djetinjstvu, kada je umjesto vibera, maila, facebooka, postojala čestitka. Čestitka koju si od bake, djeda, tete, strine dobivao/la za rođendan. Te želje su bile najiskrenije, najtoplije, svi su ti željeli zdravlje, sreću, ljubav uz dvije naranče i možda 50 kuna, da se nađe.

Gdje su ta vremena. U tim vremenima, car nije imao svečano odijelo, nije bio nakićen zlatom, baršunastim plaštom i nije imao masku protiv COVIDA, u tom svijetu je car bio gol!

Kasja Vukić, magistra edukacije povijesti i filozofije

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije