Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Maja Miljević: Hej ti – čiju definiciju života živiš

Hej ti.

Baš ti, a i ja, i on i ona i svi mi koji smo dio Bosne Hercegovine, Balkana, Ex YU, pravoslavne, katoličke, hinduističke ili islamske religije, moleri, doktori, preduzetnici ili pak vozači.

Piše: Maja Miljević Redakcija

Sestra, brat, majka, ćerka, prijatelj, poslovni kolega, šef ili čistačica.
Državna radnica, privatnik, bogati ili siromašni, izbjeglica ili državljanin. Oženjen, udana, razvedena.

Hej, ti, osobo.
U čemu si se pronašao, šta si dobio po rođenju, a šta nisi izabrao da budeš jer bi te svi iz tvoje definisane grupe osudili?

Gdje si tačno morao/la poslušati familiju, gdje prijatelje, gdje roditelje.
Gdje su te usmjerili nastavnici iz srednje škole a gdje profesori sa fakulteta.
U kojim sve izborima su te usmjerile marketinške kampanje, a u kojima društvene mreže?

Koji si to svoj san počeo/la  da ostvaruješ, pa si stao, jer si ispao iz definisanih okvira. Gdje si nesvjesno bio širi od okvira, pa si se namjerno “suzio” da bi bio prepoznat/a ne “čudak ili drugačija”.

Koliko stvarno danas kontrolišete sami svoje izvore, svoj život i svoja uvjerenja a koliko je procenata vas nasljeđeno, naučeno, nesvjesno prihvaćeno od okoline.
Ako nismo, onda smo osuđeni.

Bivamo stavljeni u koš koji je opet “društveno definisan”. I sama sam bila “čudak, sebična, drugačija, u svom svijetu, nenormalna”, uh. Ima tih epiteta još.

Ako napravimo drugačiji izbor od očekivanog, onda smo osuđeni. Stavljeni na stub srama, i onako kako to biva balkanski – kreće nam kazna emotivnom manipulacijom. Ostajemo bez prijatelja, ljubavi i pažnje. Ostajemo sami sa svojim izborima.

Kreću rečenice i ponašnja koja sa ciljem udaraju u strahove i izazivaju bol, krivicu i odustajanje. Vraćanje nazad u okvire jer smo onda opet “poznati” tom nekom.

Zar bilo čiji život treba da bude po definiciji? Zar je toliko bioloških, duhovnih i drugih faktora bilo potrebno da se baš mi rodimo, da bismo bili stavljeni u šablon koji prihvatamo samo da nas drugi ne bi osuđivali?

Zar je život stvaranje tuge, nezadovoljstva i bolesti da bi samo neko drugi bio miran zbog nas? Jeste li razmislili koliko je to stvarno važno za tu osobu a i za vas?

Hej, ti!
Stvoren/a si sa posebnim darom, kao i svako od nas. Svi imamo svoju misiju, vrijednost i neki dar koji je jedinstven i koji ne posjeduje nijedna druga osoba na zemlji.

Ako tvoje biće vjeruje u Boga, po određenoj definiciji, pusti ga neka vjeruje svojim duhovnim u istog, ne tjeraj ga na drugo jer tako neće biti osuđeno.

Ako tvoje biće vapi da čini dobrobit svijetu i ljudima, onda nemoj raditi u računovodstvenoj agenciji.
Ako si stvoren da stvaraš, onda nemoj služiti nekom procesu, postoje ljudi koji su baš za to.
Ako je za tebe brak zajednica ljudi koji se vole, a ne papir, onda čekaj da upoznaš pravu osobu.

Pozivam te da dobro razmisliš čiji pravilnik živiš, jer na kraju je najgore ako osudimo sami sebe za izbore koji nisu bili naši, a bude kasno da napravimo novi.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije