Dervišević: Zahvaljujući društvenim mrežama, knjige su postale moda, i to je super!

„Blog malih stvari“, Instagram dnevnik čitanja naše sugrađanke Larise Dervišević nedavno je proslavio drugi rođendan. Na ovom Instagram nalogu, Dervišević objavljuje recenzije knjiga i o njima diskutuje sa svojih četiri i po hiljade pratilaca. Za Portal Bar, autorka „Bloga malih stvari“ govori o početnoj ideji, preporučuje našim čitaocima omiljene naslove, ali daje i odgovor na pitanje – Da li se zaista danas knjige manje čitaju?

Portal Bar: „Blog malih stvari“, na kom daješ recenzije knjiga na našem i engleskom jeziku, proslavio je početkom ovog mjeseca drugi rođendan. Kako si, odnosno – zašto si počela sa pisanjem ovog bloga? 
Godinama prije nego što je nastao blog u ovom obliku u kojem je sada, razmišljala sam o tome da na neki način obezbijedim sebi prostor na internetu koji će biti sinteza svega što me interesuje, a da nisu u pitanju tipični nalozi koje vodim na društvenim mrežama. U jednom trenutku mi se iskristalizovala ideja o instagram profilu koji će biti posvećen knjigama, odnosno „bukstagramu“, kako se to u ovoj zajednici zove, i prosto sam počela. Knjige sam svakako čitala, a u to vrijeme sam polako počela da prikupljam literaturu za magistarski rad i da kupujem knjiga više nego ikada. Od tinejdžerskih dana imam naviku da pišem dnevnik čitanja, pa mi je ideja o tom malom internet prostoru na kojem će lijepu fotografiju knjige da isprati moj doživljaj o njoj bila strašno primamljiva.

Portal Bar: Koja je bila tvoja početna ideja? Da li si krenula sa namjerom da na nekog utičeš ili je blog za tebe predstavljao mjesto na kojem ćeš „ostavljati“ svoja zapažanja?
Ni sada, poslije dvije godine od prve fotografije knjige, nije mi namjera da na nekoga utičem, iako vidim da se i to dešava i moram da priznam da mi vrlo prija. Isto kao i u početku, i moj blog na wordpressu i profil na instagramu služe primarno meni, da budu mjesto na kojem ću da ostavljam sve ono što najviše volim iz književnosti, na kojem će da mi bude udobno i zabavno.

Portal Bar: U moru modnih blogova, ti si pokrenula jedan potpuno drugačiji – o knjigama… Na kakav si „fidbek“ nailazila u početku i kakva je sada tvoja komunikacija sa onima koji te prate?
Ja zapravo uopšte nemam utisak da imam nešto pretjerano “drugačiji” blog. Štaviše, čim se malo zapliva ovim talasima bukstagrama, vidi se da je to cijeli jedan okean profila i blogova kojih ima skoro pa jednako koliko i modnih. Imam sjajnu komunikaciju i sa ljudima koji uređuju slične profile i sa mnogo drugih koji mi pišu svoje utiske nekih knjiga, što je iznenađujuće s obzirom na to da sam introvertna po prirodi. Često se ispričam sa potpuno nepoznatim ljudima o knjizi koju oboje čitamo, razmjenjujemo mišljenja i dajemo jedni drugima predloge za čitanje, što je možda i najljepši dio komunikacije.

Portal Bar: Često čujemo da ljudi sve manje čitaju knjige. Da li smatraš da je to zaista tako? Takođe, da li misliš da se na ovaj način – putem bloga poput tvog, može barem neki manji broj ljudi vratiti ili okrenuti knjizi?
Zapravo uopšte ne mislim da ljudi sve manje čitaju, naprotiv. Zahvaljujući društvenim mrežama, gdje sve može da se predstavi kao trend i dobije neki estetski okvir, i knjige su postale moda – što mislim da je super. Generalno me ljuti taj stav da su mladi ljudi mahom nepismeni i nenačitani. S obzirom na to da se bavim prosvjetnim radom i da sam imala prilike da radim u različitim školama, mogu slobodno da kažem da tinejdžeri danas čitaju više nego što je, na primjer, moja generacija čitala. U kontaktu sam sa velikim brojem nekadašnjih učenika i učenica, i često razgovaramo o knjigama. Što se tiče samog uticaja bloga na nečije čitalačko iskustvo, u početku nisam mogla ni da zamislim da će dio mog bloga biti bilo ko osim mene, na bilo koji način. Međutim, za ove dvije godine sam primila previše poruka o tome da je neko pročitao neku knjigu jer je vidio kod mene na profilu da bih to odbacila kao nešto zanemarljivo. Mogu samo da zamislim na kakvom nivou se to dešava sa onima koje prati značajno veći broj ljudi. Na kraju krajeva, vidim i po sebi, desetine knjiga sam pročitala jer sam primijetila da ih neko preporučuje na svom profilu.

Portal Bar: Koje blogove sa sličnom tematikom bi preporučila?
Prva osoba koja mi uvijek padne na pamet kada mi neko postavi ovo pitanje je moj kolega i dugogodišnji internet prijatelj Marko Kovačević (@bukmarkic) koji je sigurno među prvima na ovim prostorima počeo sa književnim blogom. Moja druga omiljena osoba u bukstagram zajednici je @estergrinvud sa sjajnim recenzijama i divnim fotkama, a u poslednje vrijeme volim da ispratim i celebrity book clubs Eme Roberts i Reese Witherspoon (@belletrist i @hellosunshine).

Portal Bar: Inače si diplomirala engleski jezik. Čime se sada baviš?
Radim u struci i obožavam svoj posao. Ne znam da li me išta drugo toliko motiviše na rad i da li mi išta drugo toliko uljepšava pogled na svijet koliko učionica i mladi ljudi u njoj. Plan mi je da jednog dana kada se u nekoj školi zadržim organizujem književni klub sa učenicima i učenicama koji bi bili zainteresovani, gdje bismo se jednom mjesečno sastajali i razgovarali o knjizi koju smo po dogovoru čitali.

Djela kojih savremenih domaćih pisaca (pritom mislim na prostor bivše Jugoslavije) bi preporučila našim čitaocima?
Ove godine sam više nego ikada čitala domaće pisce, a knjige nekih od njih su mi i među favoritima za ovu godinu, a ubuduće i stalna preporuka. „Uhvati zeca“ Lane Bastašić je roman od kojeg sam se danima oporavljala, toliko pametno i lijepo napisan, a što se i mene i mnogih drugih tiče može da stoji rame uz rame sa nekim svjetskim naslovima koje sam ove godine čitala. „Između polova“, putopisi Stefana Đukića su mi takođe jedan od glavnih utisaka ove čitalačke godine. Srećna sam što je nešto toliko kvalitetno došlo iz Bara, i tu knjigu najiskrenije preporučujem svima. Zatim Miljenko Jergović i njegov „Herkul“, „Yugoslav“ Ane Vučković, knjiga koju su svi lako pročitali i lako zavoljeli, a ne mogu ni da izostavim ni poeziju Marka Tomaša i Milene Marković kojoj se više puta tokom godine vratim kada sam u posebnom raspoloženju.

Portal Bar: I na kraju, koje su najbolje knjige koje si mogla da pročitaš u vrijeme korone?
Ako izuzmemo jedan period u kojem sam bila apsolutno hendikepirana za čitanje, ova godina je bila jedna od produktivnijih što se knjiga tiče. Tokom lockdown-a od par mjeseci sam sebe zabavljala tako što sam organizovala maratone čitanja romana Džejn Ostin i gledanja filmskih adaptacija tih romana. „Normalni ljudi“, drugi roman irske spisateljice Sali Runi ću vjerovatno
doživotno da pamtim kao knjigu koja mi je izliječila najveću čitalačku krizu ikada. Osim toga, od pročitanog ove godine bih izdvojila: Pekićevo „Besnilo“ (knjiga relevantnija sada više nego ikada), zbirke kratkih priča „Moj muž“ i „Nikuda ne idem“, koje je napisala sjajna makedonska spisateljica Rumena Bužarovska, „Mala zemlja“, autobiografski roman o genocidu u Ruandi koji je napisao Gael Faye, za sve one kojima ne smeta kad im knjiga slomi srce.