Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Odrastanje sa toksičnim roditeljima može ostaviti ožiljke

Trenutno se nalazim između bijesa i zahvalnosti.

Zahvalna sam na toliko toga, ali ne mogu da ignorišem bijes.

Prevela: Sara Desančić

scarymommy.com

Često sam ljuta zbog ovog što imam u životu. Imam majku koja nema kapacitet da me istinski voli i odsutnog oca.

Pripremila sam se za život sa niskim samopouzdanjem, osjećajući se kao da ne zaslužujem da me vole. Grozim se sramote što potičem od ljudi koji mi nisu pružili ljubav i pažnju koja mi je bila potrebna kad sam bila mala ili sad kad sam odrasla osoba.

Sramota zbog fizičkog i emocionalnog zlostavljanja. Sramota što sam oštećena zbog toksičnog doma. Povremene noćne more.

Preispitivanje moje sposobnosti da budem dobra majka zbog svog odrastanja. Užasan strah od nedovoljne snage da prekinem ciklus zlostavljanja.

Foto: Canva

Ako ovo niste doživjeli, ne možete da razumijete moje emocionalno previranje. Možete da pokušate, ali bez iskustva iz prve ruke to nikad u potpunosti nećete razumjeti.

Možete klimnuti glavom i pružiti riječ-dvije podrške, ali potajno me osuđujete. Kako neko može da se kloni majke poslije svega što je učinila za svoju djecu? Kakva je to osoba?

Učinila je sve što je mogla, jer je i njoj bio suđen neuspjeh. Otac je bježao, ali majka se žrtvovala.

Molim vas, shvatite da znam da jeste. Srce mi se slama kad pomislim koliko se žrtvovala. Ali, mnogi ljudi se žrtvuju. I mnogi ljudi nemaju toksične veze sa svojom djecom.

Ne oduzimaju im ljubav čim je daju. Oni se mogu nositi sa važnim životnim događajima bez kažnjavanja svoje djece zbog njihove sreće. Oni su, u stvari, ponosni na sreću svoje djece, nisu ljubomorni i bijesni.

Možda mislite da ne činim dovoljno kako bih pokazala svoju zahvalnost. Možda bih mogla učiniti više za nju. Možda bih mogla da je urazumim. Ali ne mogu. Pokušala sam. Pročitala sam mnoge knjige, išla na terapije. Molila sam se. Žrtvovala se. Pozlilo mi je pokušavajući da je usrećim, da pokažem svoju ljubav. Migrene, depresija, anksioznost. To je rezultat mog pokušaja da joj udovoljim. Ali nikad nije dovoljno. Uvijek griješim. Uvijek sam nezahvalna i sebična. Uvijek sam užasne stvari koje ne mogu ni da ponovim jer previše boli.

Ali između bijesa i strašnog bola, postoji neizmjerna zahvalnost. Uglavnom sam zahvalna mom nevjerovatnom, strpljivom mužu. Zaista je poslan da mi pomogne da se izliječim.

Da mi pokaže šta je zaista ljubav. Nije uslovno, nije manipulativno, ne kontroliše. Tu je i bori se da nas učini najboljim što možemo biti. Da me podrži u promjeni strašnih obrazaca mojih roditelja i njihovih roditelja.

I moja djeca. Toliko sam zahvalna na njima. Nisam uvijek dobra mama – borim se da prekinem toksični ciklus. Ali znam da nisam kao moja majka.

Bezuslovno volim svoju djecu, a kada pogriješim, kada nisam majka koju zaslužuju, izvinjavam se. Razgovaram sa suprugom i terapeutom da bih smislila kako da budem bolja.

Pokazujem svojoj djeci onu vrstu ljubavi i naklonosti koju nikad nisam imala. I zahvalna sam im što mi polako pomažu da se izliječim. Toliko sam zahvalna što mogu da odgajam djecu koja neće trpiti bol kakvu ja imam. Biće jači. Njihov život će biti bolji od mog.

Foto: Canva

Kad me uhvati bijes, to je zato što osjećam da nisam dovoljno jaka. Nisam dovoljno jaka da ostavim bol i budem srećna zbog svih blagoslova u životu. Potrebno je toliko truda da se ne slomim. Terapija, vježbanje, lijekovi, molitva i snaga volje.

Ali nisam li dovoljno jaka? Možda sam konačno pronašla snagu koju moj suprug i terapeut kažu da imam prekidajući kontakt s njom.

Napokon sam povratila svoj život i fokusirala se na dobro. Možda se vrate bijes i tuga, kao što je sad – plačem dok ovo pišem.

Ali, danas često vidim ljepotu svog života. Sve više cijenim svu dobrotu. I na tome sa zahvalna.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije