Moje ime Božana i bavim se organizacijom svadbi od Balkana do Njemačke.
Zvuči jednostavno, ali zapravo upoznajete jednu djevojku, koja planira da pomjeri postulate svadbi kakve su nam na terenu do sada već poznate .
Upoznajete djevojku čiji je moto Apriori Love, što znači da ona neće svojim poslom spajati samo ljude, već će spajati muškarce i žene sa konceptom bezuslovne ljubavi, onom prvom vrstom ljubavi koja nas je donijela i pronijela kroz život.
Apriori ljubav je ljubav koja kreće od izvora, od samog Boga i dostiže svoju ljepotu u osmjehu onih koje ćemo kroz život i rad susretati.
Upoznajete mene, pa, krećemo polako.
Život počinje tamo gdje kompromisu dođe kraj
Bez braka, taj se status još uvijek teško postiže, nezavisno od godina, stepena edukacije ili stvarnog umnog sklopa dotične osobe. Bračni status je prag, koji nas na Balkanu dijeli od toga da budemo shvaćeni kao punopravni članovi zajednice.
Foto: Canva
Valjda je to i razlog, što nam se sam proces organizacije vjenčanja još uvijek ne povjerava na punopravan i beskompromisan način. Naprotiv, mnogi još uvijek od tog zapravo svog dana, prave jedan beskonačan kompromis tuđih vizija, očekivanja, interesa i nametnutih pravila.
Dragi ljudi, budući mladenci, mame, tate i rođaci budućih mladenaca, dobro došli u 21. VIJEK.
Sljedeće upute pokušajte da osvjestite ili integrirate, kada se približite planiranju tog svog „velikog dana“.
Nije to nužno najljepši/najsrećniji DAN (otkud mi znamo koji će nam dan biti najljepši za života), nije to ni najsvečaniji DAN (imaćemo mi odijela i haljine i na drugim događajima), ali bez sumnje jeste onaj koji će nam se ucrtati u genetski kod dok hodamo ovom planetom zemljom!
Zvuči dramatično, a? Pa i treba!
I zbilja, nećete imati priliku za popravku i ispravku, pa ni ako se vjenčate još 5 puta… jer emocije koje memorišete na eto BAŠ taj dan, nećete više zaboraviti, časna riječ!
Upravo zbog toga želim da se bavim ovim poslom i dam svoj doprinos, da ljudima koji to žele pomognem da pronađu (ne samo nove trendove i modu, izlizane dizajne, luksuz u pokušaju) već SEBE i SVOG PARTNERA u SVOM danu, kada slave SVOJU LJUBAV.
Ako smo se usaglasili oko gorenavedene definicije svadbe, čitajte tekst dalje… ako se nismo usaglasili oko definicije, ovo nije tekst za vas.
Dakle UPUTE:
„To je ipak po običajima“ …
Običaj/tradicija je lijepa kada joj znaš svrhu ili kada si dovoljno autentičan da je interpretiraš sa određenom slobodom (ne interpretira tradicija tebe!)
Tradicija se može i mora ispitati u svom periodu nastanka tj. istorijskog konteksta (svaku tradiciju su nekad -neki ljudi – na nekom mjestu – zbog nečega – izmislili) tj. mora postojati svjest o tome šta je izvor te tradicije (ČITAJ: srpski poznati običaj na teritoriji Bosne, u kom brat izvodi i „prodaje“ sestru djeveru tj. svekru, može biti interpretiran kroz šalu i pošalicu, a može takođe biti shvaćen onako kako je izvorno bio primjenjen i ne mora! se svaka žena u tom običaju osjećati prijatno)!
Foto: Canva
„Radi reda“ …
… važi, samo ako vam je taj neko tačno izrekao definicju tog „REDA“ (nikad niko), ako taj „red“ može da se pročita barem u Jevanđeljima (to je ona knjiga koju mi pravoslavni Hrišćani nikada pročitali nismo, upitno je da li je uopšte posjedujemo), ako već ne u nekom svemogućem životnom priručniku, koji još uvijek ne postoji.
„Red“ je zapravo apstraktni pojam, paravan za ljude koji nikada nisu saznali ni shvatli šta rade i zašto nešto rade u životu, već tupo sprovode naslijeđene rituale. Ti ljudi obično one „osnove“ ljudske vrste, koje čovjeka razlikuju od životinje (a to su SVIJEST i RAZUM), nikada nisu aktivno upotrijebili i ne planiraju u toku ovog života. (I ne treba ih dirati, niti im pametovati, samo ih nemojte slušati!)
„Da se ispoštuje“ …
… dalje ispitati šta, koga i kako „ispoštovati“… šta znači „poštovanje“ i kako se tačno primjenjuje?
Koga ispoštovati???
– za koje znam, da će im se duša rascvjetati kada me ugledaju u vjenčanici/odijelu – koji su me kroz dosadašnji život propratili, moj život obogatili, mene/moje sreće i tuge osjetili i ja njihove, koji će suzu neku progutati i sakriti da mi šmiku ne pokvare taj dan, koji ce dušom zapjevati (nije bitan žanr)….
Te ljude ispoštovati? APSOLUTNO DA bez tačke i bez zareza!
(Znate vi tačno koji su to ljudi – vidite ih čim zažmurite i vizualizujete svoju svadbu)
ČITAJ: bivše prijatelje/poznanike sa kojima dijele lijepa nostalgična sjećanja (znaš ono u osnovnoj kad smo bosi do škole išli …)
-„familiju/kumove/prijatelje“ (ne misli se na one prave, nego one „kobajagi“) – koji se tako zovu da se griža savjest proguta, jer nikada nismo bili dovoljno iskreni prema sebi da utvrdimo da je nekim odnosima prirodno došao kraj (to ne znači da se mrzimo, da se ne mozemo gledati, da želimo jedni drugima loše)
To znači jednostavno da je život tekao, mi smo se razvijali i mijenjali kao i ti ljudi i došlo je do prirodne selekcije, na one ljude sa kojima se danas družimo i osjećamo dobro i one sa kojima to više nije tako! Ljudi moji, to je normalno i ljudski i ZDRAVO! Ostaviti prošlost tamo gdje joj je mjesto!
Obzirom da vaši tj. naši roditelji u 99,98 % slučajeva nisu iskreni sami prema sebi, nastaviće taj svoj toksični krug u pokušaju da prikriju svoju slabost rasuđivanja i natovariće vam sav taj skup ljudi na vašu listu pozivnica.
Znaju vaši roditelji jako dobro, ko su im prijatelji i znate to i vi, samo sjedite 5 minuta i budite iskreni prema sebi.
Poznanici nisu isto što i prijatelji!
Te ljude „ispoštovati“? ZABOGA MILOGA NIKAKO…
Budite humani i oslobodite te ljude, sebe i svoje roditelje tog paravana od usađenih obaveza i očekivanja (to nije poštovanje, nije ljubav niti prijateljstvo!) i dajte ljudima prostora da svoje vrijeme, energiju i novac troše tamo gdje zaista žele i trebaju!
To je najveće poštovanje koje im za života možete odati, kad smo već kod „poštovanja“!
Dakle NIJE svako …
… automatski čovjek sa kojim morate VI graditi odnose! Naglašavam: oni sa kojima „stvarne ljudske odnose“ (a šta to bješe?) već imamo, ovde nisu tema.
Tema su oni, kojih se sjetite kada sastavljate listu zvanica za svadbu, a nisu apsolutno dio vašeg života (ČITAJ: „ Moram pozvati nerođenu maminu sestru od tetke po babinoj liniji, koju sam zadnji put vidio na dedinoj sahrani i nisam siguran je l‘ se žena zove Ruža il‘ Cvijeta – neko ime sa cvijetom – i slučajno sam joj startovao ćerku u klubu, jer pojma nisam imao – prije pomenute sahrane – da mi je to rodica)
Nemamo mi, ljudi, dovoljno života, da upoznamo i uspostavimo odnose sa svima koji su neki mikro djelić krvnog srodstva sa nama. Ti ljudi vas ne osjećaju, ne osjećate vi njih i vaša “genetika“ neće promjeniti to u toku jednog dana, jedne svadbe, jednog čega god – kad nećete zasigurno imati ni vremena da se istinski posvetite jedni drugima.
Izaberite za upoznavanje dalje rodbine, bilo koji drugi dan, samo ne dan svoje svadbe MOLIM VAS!
… sjetite se onda gazdarice one prodavnice u koju idete po hljeb otkad ste prohodali – sjetite se i vaše učiteljice iz osnovne, koja je možda prva vjerovala u vas – sjetite se trenera folklornog ansambla u kom ste čitavu mladost proveli – sjetite se i frizerke/konobarice/kozmetičarke, kojima ste dosada sav svoj život barem 7 puta ispričali…
Ja vam garantujem da vas svi ti ljudi bolje poznaju i više vam znače od teke Ruže (koju ste ono vidjeli zadnji put na dedinoj sahrani prije 10 godina i samo tad)
(Prije nego što me neko pogrešno shvati – imaju naši roditelji stvarno svoje prijatelje, kolege i rođake, do kojih im je zaista stalo tj. imaju svoj život, a da ti njihovi ljudi nisu nužno svi povezani sa nama. U slučaju da se mama/tata opet udaje/ženi, može pozvati te navedene ljude na svoju ponovnu svadbu, tj. na svoj bitan dan, ovo je ipak VAŠ! i ne brkati pojmove)
Ovde su, međutim, tema oni ljudi, do kojih istinski nije stalo ni nama, ni našim roditeljima, al smo/su, eto, otišli na njihov događaj. I šta sad s tim?
Valja krenuti prvo od psihološke definicije…
Zašto ljudi uopšte idu ili očekuju da budu pozvani na svadbe kod ljudi, do kojih im zapravo uopšte nije stalo??? (treba sad definisati do koga mi je stalo- alaaa za*ebane psihologije!)
Odgovor: mali ljudski crv u mozgu zvani „SENZACIONALIZAM“!
To je isti onaj crv koji proradi kada :
Znam da ovo zvuči kao morbidna pošalica, a ja kao „prepametni“ moralista, ali vjerujte mi (ili edukujte se, šta da vam kažem…), taj dio mozga koji vam se aktivira, tako da obratite pažnju na gore navedene senzacionalističke/medijske primjere, je isti onaj dio mozga, koji vas navodi da idete na dogđjaje koji vas u suštini ne zanimaju, ali ste tu da biste vidjeli i bili viđeni.
U ovom slučaju više da biste vidjeli – kakva je bila meza/muzika, mladina haljina, svekrvina faca itd. I naravno da ubijete vrijeme i dobro se provedete, ali to u drugom planu.
Prenosimo. Ustupamo prostor. Stavovi iskazani u prenesenim tekstovima su lični stavovi ili stavovi redakcija u kojima je autor zaposlen i nisu nužno stavovi Lola magazina.
