Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Ona je progledala

Progledati s 32 godine po prvi put.

“Single mom”,  kako bismo moderno rekli, stotinama kilometara udaljena od mjesta koje smatram domom.

Piše: Snježana Žilić Redakcija

S nevjericom gledam mladog optičara koji mi objašnjava kako od danas moram svaki dan nositi naočale. Po prvi put ih stavim i progledam.

Boje su tako žarke i sve je izoštreno. Ne mogu da se ne pitam: “Vide li ostali ljudi uvijek ovako svijet oko sebe?!”.

Na povratku kući, zovem svog najboljeg prijatelja kako bih s njim prokomentirala činjenicu da od danas nosim naočale jer sam dosad bila skoro slijepa. On odgovara kako to nije kraj svijeta, u najmanju ruku objašnjava moj loš ukus za muškarce.

Njegova šala nije popravila moje loše raspoloženje. Na ulasku u moj stan u predgrađu Muenchena dočekuje me ogledalo iz kojeg me promatra ŽENA. Tridesetdvogodišnja žena s naočalama u uskim levis farmericama (o kojima sam nekad samo mogla sanjati) i nebesko plavoj vesti. Izgleda kao da ima posložene stvari u životu.

Stvarnost je ipak drukčija. Ja vidim djevojčicu koja je potpuno izgubljena.

Istina, plaćam svoje račune, ovaj tjedan sam dobila ponudu za novi posao i mislim da uspijevam biti koliko-toliko dobra mama jer moja 8-godišnja kćerka upravo u sobi čita drugi dio Harryja Pottera.

Samo ne razumijem – zašto me djevojčica iz ogledala gleda tužno. Vjerojatno, negdje uz put, iznevjerila sam nju. Sve o čemu je nekad sanjala bilo je – pisati.

Ne o temama o kojima sam pisala prije: politici, kulturi, sportu…  O životnim stvarima kao npr. kad jedan dan progledaš i shvatiš da život prolazi a zbog straha da nećeš uspjeti, ti nisi ni pokušao.

Pokušao raditi što voliš, biti ono što voliš, biti s onim koga voliš …

I… Evo mene, pišem!

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije