Često u ovom bunilu, u ovom brzom načinu života mislimo o tome kako izdržati na poslu, kako djecu izvesti na pravi put, kako biti što bolja osoba da vas drugi ne bi osudjivali.
Ali u ovom svemu zaboravimo da mislimo na sebe. Da, baš na sebe. A sebi treba da budemo najvažniji. Brinemo o drugima, kako se oni osjećaju, da li su dobro ili ne, činimo sve od sebe da samo vidimo osmjeh na njihovim licima.
Preko dana naše misli su okupirane poslom, problemima, potrebama i svemu onome što jedan dan nosi sa sobom. Tada mislimo da smo jaki, da sve možemo i ne osjećamo ni bol ni tugu.
Onda dođ noć. Sustigne nas sve ono što preko dana prikrivamo ili skrivamo duboko u sebi. Sve naše emocije, osjećanja, tuga, bol, umor postanu tako stvarni da mislimo da će naše srce pući. Tada svatimo da smo izgubljeni..
Da smo ostali sami sa sobom i da nismo u redu. Tada jedini vjerni prijatelj nam je ta noć kada se suze ne vide ali i tada ne damo suzama da krenu niz lice, jer ako krenu, znamo da naše srce neće izdržati.
Godinama ne mislimo na sebe, sve skupljamo u dubini svog tijela i molite Boga da to niko ne primjeti, a kako i da primjeti kada se smijete i ne date emocijama da izađu na vidjelo.
Stavljamo sebe na zadnje mjesto, jer mislimo da to tako treba. Smatramo da drugi zaslužuju više od nas i u svemu tome izgubimo sebe. Pitamo se – kako izgubimo sebe tako brzo, a ne pomišljamo da to traje godinama i onda dođe noć kada puknemo.
Na kraju svega, samo sebi nanesemo štete i budemo u problemu sa svojim zdravljem kako fizički tako i psihički.
Da biste pomogli drugima, prvo morate da volite sebe i da sebe stavite na prvo mjesto, ma koliko to teško bilo, sebi ste najpotrebniji i najvažniji.
Vi treba da živite sa svojim emocijama i mislima kada padne noć, a kako da izdržite ako kao usisivač skupljate sve u sebe? To čovjeka uništava – baš taj “usisivač” i potrebno ga je ugasiti.
Da biste ga ugasili, volite sebe, poštujte prvo sebe, odmorite se, napravite sebi neku poslasticu i opustite se, jer problemi neće nestati kako god da okrenete, a sebi ćete učiniti mnogo.<
Ti, baš ti, treba da budeš svjestan da je život kratak i da ga živimo veoma kratko i da nas jednoga dana neće biti. Treba se potruditi da što duže budemo na ovoj Planeti, ali tako što ćemo davati sebi odmora, voljeti sebe i malo više brinuti prvo o sebi, pa o drugima.
Samo tako će naše noći biti mirne, spokojne i odmorne.
Zar to nije veliki razlog da brinemo o sebi?
Prenosimo. Ustupamo prostor. Stavovi iskazani u prenesenim tekstovima su lični stavovi ili stavovi redakcija u kojima je autor zaposlen i nisu nužno stavovi Lola magazina.
