Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Tinejdžeri koji misle da ih roditelji vole ne bave se cyber maltretiranjem

Prema novoj studiji istraživača NYU Rory Meyers College of Nursing, adolescenti koji smatraju da ih njihovi roditelji vole i podržavaju imaju manju vjerovatnoću da će se baviti cyber maltretiranjem.

Sara Desančić

nyu.edu

Istraživanja objavljena u “Međunarodnom časopisu za prevenciju nasilja” posebno su relevantna s obzirom na promjene u porodičnom životu koje je stvorila pandemija Covida 19.

“Budući da učenje na daljinu zamjenjuje nastavu u učionici a mobilni telefoni i društvene mreže predstavljaju interakciju licem u lice sa prijateljima, stvara se veća mogućnost za cyber maltretiranje”, rekla je Laura Grunin, vodeći autor studije na Univerzitetu NYU Meyers.

Nova porodična dinamika i stresori kod kuće takođe su u igri zbog veće stope nezaposlenosti i većeg broja roditelja koji rade od kuće.

Više od polovine američkih tinejdžera ima iskustva sa cyber maltretiranjem ili ponašanjem koje može uključivati uznemiravanje, uvrede, prijetnje ili širenje glasina.

“Razumijevanje faktora koji su povezani sa maltretiranjem vršnjaka važno je za razvijanje načina na koje porodice, škole i zajednice mogu spriječiti ili intervenisati kada se to dogodi”, rekla je Sally S. Cohen, klinička profesorica na NYU Meyers.

Gary Yu, saradnik na istraživanju i vanredni profesor na NYU Meyers, bio je koautor studije sa Grunin i Cohen.

Koristeći podatke ankete Svjetske zdravstvene organizacije o zdravstvenom ponašanju djece školskog uzrasta, istraživači su analizirali odgovore 12.642 tinejdžera, uzrasta od 11 do 15 godina u periodu od 2009-2010.

Foto: Canva

Adolescentima su postavljana pitanja o nasilju, o percepciji određenih porodičnih karakteristika, uključujući njihov odnos sa roditeljima.

Istraživači su otkrili da što je više adolescenata svoje roditelje doživljavalo kao brižne, manja je vjerovatnoća da će se baviti cyber maltretiranjem.

Na pitanje “da li su njihovi roditelji brižni”, mladi koji su odgovorili “skoro nikad”, imali su preko šest puta veću vjerovatnoću da se uključe u visok nivo maltretiranja za razliku od onih koji su odgovorili suprotno.

Druge vrste emocionalne podrške, uključujući podršku i razumijevanje roditelja, takođe su doprinijele vjerovatnoći da li su se mladi bavili cyber maltretiranjem.

“Naša otkrića ukazuju na važnost emocionalne podrške roditelja kao faktora koji može uticati na to da li tinejdžeri vrše cyber maltretiranje – i što je još važnije, kako tinejdžeri doživljavaju roditeljsku podršku”, rekao je Grunin.

Roditelji bi trebalo da nastoje da uoče percepciju svog tinejdžera o emocionalnoj podršci, jer bi to moglo biti povezano sa ponašanjem mladih u cyber maltretiranju.

Određeni demografski faktori takođe su povezani sa cyber maltretiranjem. Djevojčice su rjeđe pokazivale visok nivo cyber maltretiranja za razliku od dječaka.

Adolescenti iz Azije i Amerike imali su najmanje šanse da postanu cyber nasilnici, dok su Afroamerikanci imali manje šanse da se uključe u niže nivoe cyber maltretiranja od bijelaca, a veće vjerovatnoće da će se baviti višim nivoima.

Cohen je dodala:”Od 2010. godine, kada je sprovedeno istraživanje, tehnologija i društveni mediji postaju sveprisutniji u životu tinejdžera. Povećanje upotrebe tehnologije tokom pandemije postavlja veće izazove.

Pristup na društvenim mrežama i anonimnost u postovima stvaraju široke mogućnosti za cyber maltretiranje.”

Istraživači smatraju da bi prosvjetni radnici, zdravstveni radnici, stručnjaci za društvene mreže i drugi trebali uzeti u obzir porodičnu dinamiku prilikom kreiranja programa za bavljenje cyber maltretiranjem.

“Iako naša studija ne dokazuje da nedostatak roditeljske podrške direktno izaziva cyber maltretiranje, ona sugeriše da bi dječiji odnosi sa roditeljima mogli uticati na njihovo nasilno ponašanje.

Ove veze treba uzeti u obzir prilikom razvijanja intervencija za sprečavanje cyber maltretiranja”, rekao je Grunin.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije