Lole iz komšilukanajnovijeNaslovna vijestO događajima

Je li stvarno dosta priče o nasilju nad ženama?

Stojim pred bijelim papirom i ne znam šta da kuckam.

Jelena Despot

Foto: pixabay.com

 

Piši o silovanju. Piši o nasilju, piši o ženama.

Mozak sugeriše. Prsti stoje. Neki glas iz podsvijesti šapće, nemoj i ti, dosta je.

Već si rekla. Već si pisala. Već su tolike žene pisale.

Je li stvarno dosta?

Kako je moguće da nikada nije dosta guzica, sisa, seksa, i ispranih, promućkanih tema, a kada treba da se borimo za sebe, ponekad i same sebi kažemo, dosta je, ćuti.

Kada hoćeš da kažeš djeluje kao da i ti hoćeš da se uguraš u nečiju nesreću, pa da tako skreneš pažnju na sebe.

Tako to vidi svijet.

Kao da mi ne bismo željele biti u centru pažnje tako što smo cijenjene, poštovane, vrjednovane, plaćene, mažene i pažene, a ne tako da budemo silovane, potplaćene, potcijenjene, udarene, gurnute, ošamarene. Što verbalno, što fizički.

Ćutanje nikada nije bilo moj stil.

Ni onda kada samoj sebi kažem, „ne smaraj“.

Kako bi nasilje nad slabijim moglo biti smaranje.

Kako? I to ono kada napadaš slabijeg? Nježnijeg? Krhkijeg? Ili se samo ubijediš da smo takve. 

Pa to radiš kao predator?

Kao djevojčica bez tate bila sam na meti raznih „bolesnika“ koji su željeli izmanipulisati situacijom u kojoj se nalazim.

Da budu moji zaštitnici, očevi ili da me samo malo nedozvoljeno pipaju jer nema ko da me brani.

Nikada me nije bilo stid da pričam o tome da su me nekoliko puta nedozvoljeno pipali po grudima, iako je to nekada bilo smiješno onima kojima pričam.

Šta je malo pipanja sisa? Pa nije te ubio? Nije te silovao? Nije te udario?

Onda bi slijedio niz opravdanja za nasilje.

Imam velike sise“. „Nosim dekolte“. Drugim riječima, sama sam to pomalo i tražila.

Komentarišiću o tome, tražim i malo pažnje.

I najviše će to osuditi žene.

Ako imaš drugare, sigurno s njima želiš seks.

Ako imaš previše partnera sasvim sigurno si kurva, ako nosiš kratku suknju isto. Ako vodiš računa o svom izgledu, takođe.

Ako nisi rodila.

Nisi se udala.

I sve ono što te snađe si pomalo sama i tražila.

Jer ko ti je kriv?

Ako kažeš što si rekla.

Ako ćutiš, što nisi rekla.

Kad kažeš, što sad.

Ako ne kažeš, što nikad.

I težak je ovo svijet da u njemu budeš i žena i djevojčica. Dok god imamo potrebu da o tome pišemo. Dok god te to negdje u podsvijesti žulja? Dok god ima onaj jedan glasić koji ti govori da ćutiš, nemoj.

Jer zašto bi ćutala da bi drugima bilo ugodnije?

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije