KulturaLjudiMjestanajnovijeNaslovna vijestPojave

Djevojke muslimanke i odnos prema seksualnosti: Lično iskustvo

U ovom izdanju, djevojka čiji se identitet taji zbog privatnosti, objašnjava svoj odnos prema seksu, kao muslimanske djevojke.

Prevela: Sara Desančić

teenvogue.com

Sjećam se da sam sjedila na času biologije u osmom razredu kad sam prvi put učila o reprodukciji. Djevojčice u učionici smijale su se svaki put kada bi učiteljica izgovorila riječi “penis” ili “vagina” naglas, kao da je to nešto skandalozno.

Za mnoge od nas, to i jeste tako bilo. Poslije te jedne lekcije, više nikad nismo razgovarali o seksu na času.

Kao i mnogim muslimanskim djevojkama u vjerskim školama, otvoreni dijalog o seksu nije bio dostupan, osim povremenog predavanja o apstinenciji.

Ali čak i gledanje bilo čega senzualnog na televiziji, nije bilo dozvoljeno u mom pakistanskom muslimanskom domu. Moja prva izloženost seksu ili seksualnosti dogodila se godinu dana prije te lekcije iz biologije, kada smo moji prijatelji i ja počeli da čitamo tinejdžerske romane poput “Princess Diaries”. To su bile jedine vrste informacija koje smo imali.

Nepotrebno je reći da je moje razumijevanje seksualnosti bilo veoma iskrivljeno tokom odrastanja. Seks sam smatrala isključivo funkcijom reprodukcije. Muškarci i penisi su bili grozni. A djevojke?

Znala sam da će istopolna privlačnost biti osuđena i prije nego što sam uopšte saznala za šta se zalaže LGBTQ. Kao rezultat toga, nikad nikome nisam izrazila svoju privlačnost prema djevojkama.

Nikad nisam priznala da  se nisam zaljubila ni u jednog dječaka, jer mi se činilo da su svi voljeli da ogovaraju djevojčice koje jesu. Za mene je daleko strašnije od školskih tračeva bio potencijalni sud moje porodice.

Učili su me da dobra muslimanka ne izlazi sa momcima. Nismo imale simpatije, nismo se ljubile i definitivno nismo imale seks. Na neki način, oduzeta mi je moja seksualnost.

Zbog bezbroj podsjetnika da se ni na koji način ne bavim dječacima, mislila sam da je čak i prepoznavanje osjećanja i seksualne potrebe pogrešno. U mom umu, sve je to bila jednosmjerna karta do pakla.

Islam kojem su me učili bio je duboko ukorijenjen u strahu i kazni – i sve što je imalo veze sa seksom nosilo je najgore vrste kazni. Međutim, moje razumijevanje vjere bilo je daleko od tačnog. Istorijski gledano, Islam je religija koja vrednuje seks i seksualnost.

Seks po svojoj prirodi nije grešan. Islam dozvoljava seks između bračnog para i na njega gleda kao na obožavanje. Ipak, u toku odrastanja to mi je izgledalo kao tabu tema.

Kada sam upisala fakultet, stvari su se počele mijenjati za mene. Uvidjela sam različitost koja je postojala u mojoj sopstvenoj vjeri i počela sam da postajem dovoljno hrabra da izazovem ono što mi je rečeno.

Prestala sam da potiskujem svoju seksualnost. Počela sam da izlazim, ali moje vaspitanje je još uvijek uticalo na moju privlačnost, a krivica i strah su me sputavali. Sjećam se svog prvog poljupca. Sjećam se kako je dobar osjećaj biti zamotan u nečije ruke i osjećati njegove usne.

Osjećala sam da između nas prolazi struja. Ali sjećam se i plimnog talasa krivice poslije toga. Osjećala sam se bolesno.

Nisam trebala dozvoliti da me muškarac dodirne, ali ja sam ipak bila tamo, u njegovoj sobi. Otkrivala sam svoju seksualnost i istovremeno doživljavala neizmjernu krivicu jer sam se protivila svemu što su me naučili.

Usrdno bih se molila Bogu za oproštaj. Plakala sam jer sam bila toliko zbunjena zbog onog što sam proživljavala. Kad god sam sebi priznala da mi se neko svidja, osjećala sam se kao loša muslimanka. Osjećala sam se kao loša muslimanka zbog seksualnih želja. Osjećala sam se kao loša muslimanka zbog želje za partnerom.

Ali nakon tih previranja uslijedio je rast.

Moja sve veća zbunjenost navela me je da tražim narative. Počela sam da učim od muslimana koji su otvoreno pisali i govorili o seksu i seksualnosti. Tražila sam resurse za seksualno obrazovanje koje sam trebala da imam ranije.

Sljedećih nekoliko godina nisam provela samo nadoknađujući seksualno obrazovanje koje sam propustila, već sam se i oslobađala štetnih ideja o seksualnosti i sopstvenoj vjeri. Kroz ovaj proces sam takođe saznala za pristanak, granice i ličnu sigurnost.

Trebalo mi je mnogo godina da naučim šta se sada čini kao zdrav razum:

Prihvatanje da sam biseksualna ne ukida moju vjeru. Ni seksualne želje i potrebe. Želja za seksom me nije učinila čudnom ili izopačenom, već me je učinila čovjekom.

I dok sam se osjećala kao da me dva različita sistema vrijednosti vuku u dva različita pravca, zapravo sam imala slobodu da odlučujem o sopstvenim sistemima vrijednosti i djelujem u skladu sa njima.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije