Marina Radoš: Danas se neznanje širi kao pandemija. Neznanjem se danas ponosi.
Sjećam se života bez interneta, barem u tragovima.
Patetičari će reći da su tada rasla zdravija djeca, zdravije ljubavne veze i zdravija ženska tijela.
Zločesta kao i uvijek, reći ću da su djeca uvijek bila jednako bolesna, muškarci uvijek jednako lagali, a žene uvijek bile opterećene izgledom, pa su gledale u časopise ili prijateljice kada nije postojao Instagram.
Internet je obogatio moj život i karijeru imam zahvaljujući internetu. Zaista mislim da je to jedan od najvećih izuma ljudskog roda i da je u mnogočemu spasio svijet. Tako će i ostati, dok pripadam manjini koja uspjeva filtrirati informacije i nema dijete koje treba cijepiti.
Kada se u čovjeku isključi filter za informacije i ne razlikuje znanstvene činjenice i baljezganje s Youtubea, nastaje pravi kaos.
Teorije zavjere do sada su me znale dobro nasmijati, ali nakon godinu dana što provodim potiho čitajući budalaštine u grupama koje se bave ravnim zemljama, 5g mrežama, nepostojećom koronom, cjepivima i trovanjem živom iz majčinih plombi, postajem očajna i tužna. Predozirala sam se budalaštinama i već sam danima istinski tužna i zabrinuta za svijet u kojemu živim.
Rulja iz takvih grupa, a nema ih malo nego stotine tisuća u regiji, mrzi novinare, liječnike i znanost. Svakim danom ih je sve više, sve su bučniji i imaju sve luđe dezinformacije.
Prihvatili mi to ili ne, kod nas raste cijela jedna generacija majki koje djecu liječe savjetima antivaksera, protokolima, čarobnim jodom, solnom kiselinom, izbjeljivačem.
Stasava cijela jedna generacija majki koja iz očaja i bespomoćnosti više ne želi slušati liječnika, nego Helenu s Facebooka. Ide cijela jedna generacija mladih majki koje ne znaju napisati niti jednu kemijsku reakciju, ali znaju što se nalazi u cjepivu.
Foto: Canva
Jesu li za vrijeme nastave iz kemije visjele na internetu ili u kafiću, sasvim je svejedno.
Neznanje je nekad bilo blagoslov za onog tko ga nosi. Zato kršćani i kažu – Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Što manje znaš, manje analiziraš, manje sumnjaš.
Danas se neznanje širi kao pandemija. Neznanjem se danas ponosi. Neznanje danas kompenzira znanje koje se preskočilo u srednjoj školi, kada je kolegica iz razreda koja je danas liječnica računala kemijske reakcije, a današnja antivakserica turpijala nokte.
Zahvaljujući internetu, antivakserica napokon ima svoju ekipu koja sumnja u sve, osim u YouTube i Facebook. Liječnici, ako pitate nju, lažu uvijek – Facebook nikad. Ako pitate nju, na nama zarađuje farmaceutska industrija, samo ako je cjepivo u pitanju. Ako pitate nju, šamanka s Fejsa zaslužuje zaraditi, liječnica ne.
Nadam se da ću se do kraja dana prestati sekirati se zbog mase koja vjeruje u ravnu zemlju, Helenu, otrov u plombama koje uzrokuju autizam.
Nadam se da ću, onako momački i slatko, pred kraj dana uz kavu pomisliti – Tko vas jebe, budale.
I nadam se da ću do kraja ove godine koristiti manje interneta i posjedovati više neznanja o svojim poznanicama koje viđam u grupama gdje Pernar liječi autističnu djecu.
Da ću do kraja dana skontati – blago siromasima internetom, njihovo je kraljevstvo nebesko.
