Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Zašto žrtve ovog vida nasilja ne dobijaju pravdu koju zaslužuju?

Nakon nekoliko godina porodičnog nasilja, 28-godišnja Jessica Haban oduzela je sebi život 16. decembra 2015.

Sara Desančić

huffpost.com

Njen nasilni bivši suprug Long Vang, optužen je da ju je doveo do samoubistva. Međutim, optužba za ubistvo koja je mogla dovesti do pravde, odbačena je 2016. godine.

U drugom slučaju, bivši veteran vazduhoplovnih snaga Sjedinjenih Država oduzeo je sebi život u martu 2016. To je bilo nakon što su on i njegova žena naišli na hronično maltretiranje i uznemiravanje putem blaćenja, gubitka posla, hakovanja finansijskih računa i cyber maltretiranja.

To je dovelo do peticije poznate pod nazivom “Šejnov zakon”, kako bi se predložio zakon koji bi pravno zaštitio žrtve od nedozvoljenih metoda nasilja koje ljudi često koriste kako bi se izvukli iz emocionalnog nanošenja štete svojoj žrtvi.

Foto: Canva

Godina 2017. donijela je i neke neviđene i neočekivane sudske slučajeve na polju prikrivenog zlostavljanja.

Krivični postupak u slučaju Bilija Cosbyja, uprkos brojnim ženama koje su se javile, pokazao je da je pred nama dug put u pravosudnom sistemu kako bi zaštitili žrtve od seksualnog nasilja, posebno ako je počinilac jedna od omiljenih javnih ličnosti.

Foto: Canva

Jasno je da postoje mješoviti rezultati kada je u pitanju pravni sistem koji prepoznaje prikrivene, podmukle a veoma štetne metode malignih narcisa.

Iako je bilo slučajeva da je pravda zadovoljena, većina preživjelih žrtava se može složiti da se zloćudni narcisi ili sociopatski predatori lako mogu izvući sa svojim zlonamjernim ponašanjem, bez polaganja računa.

Kako izgleda prikriveno psihološko maltretiranje?

Narcisoidno zlostavljanje je hronični oblik psihološkog i emocionalnog nasilja nad partnerom koji ispunjava kliničke kriterijume za narcisoidni poremećaj ličnosti ili asocijalni poremećaj ličnosti. Može biti praćeno finansijskim, seksualnim ili fizičkim zlostavljanjem. U mnogim slučajevima, partner je bez dijagnoze, ali njegovo ponašanje i dalje nanosi štetu žrtvama.

U vezi sa narcisoidnom ili asocijalnom ličnošću, žrtva se može podvrgnuti brojnim oblicima prinude, degradacije i kontrole. Narcisoidno zlostavljanje ne dešava se samo u vezama, nego i poslu, u porodici, između prijatelja.

Žrtve ovog oblika emocionalnog, psihološkog i fizičkog zlostavljanja u najmanju ruku pate od depresije, anksioznosti i niskog samopoštovanja. U najgorim scenarijima, neki od njih počine i samoubistvo.

Tragedije poput ove postavljaju pitanje – koliko je samoubistava bilo vođeno zlostavljanjem narcisoidnih ili sociopatskih partnera, prijatelja, saradnika ili članova porodice?

Postoji nekoliko razloga zbog kojih žrtve prikrivenog psihološkog nasilja na dobijaju pravdu i zaštitu koju zaslužuju:

  1. Iako se čini da je nasilnik smiren, šarmantan i simpatičan, žrtva koju je psihološki zlostavljao tokom određenog vremenskog perioda može izgledati prazno ili nesretno zbog posljedica traume.

Narcisi i oni sa asocijalnim osobinama uče od malih nogu da oponašaju osjećanja koja su im potrebna da bi ispunili svoje ciljeve: oni svijetu predstavljaju vrlo nevinu, uvjerljivu, lažnu masku zavaravajući čak i najiskusnije članove zakona i sudskih sistema.

To znači da mogu pokazivati empatiju, kajanje i sažaljenje kako bi ubijedili sudske sisteme da su oni nevini ili da njihove namjere nisu bile u potpunosti zlonamjerne.

S obzirom na to da maligni narcisi grade hareme pristalica koji se ugledaju na njih i omogućavaju njihovo ponašanje, ponekad čak idu toliko daleko da za njih obavljaju prljavi posao.

Čak i Robert Hare, tvorac kontrolne liste za psihopatiju, priznaje da ga i dalje obmanjuju ove vrste i da nije ništa bolji od bilo kog laika u otkrivanju ovih predatora.

Njihova maska, koju dr Stout, autorka knjige “The Sociopath Next Door”, naziva “maskom zdrave pameti”, sasvim je vjerodostojna. Uprkos tome, ljudima nedostaje empatije ili dovoljno znanja o prikrivenim grabežljivcima da bi se saosjećali sa žrtvama.

Foto: Canva

Neki od najboljih advokata, detektiva, pomoćnika okružnih tužilaca, psihologa i psihijatara još uvijek ne uspijevaju da identifikuju prikrivene grabežljivce.

Narcisoidni ili asocijalni manipulatori vjerovatno će imati doživotnu naviku da izbjegavaju pravne optužbe koketiranjem sa zakonom, a da ga “tehnički” ne prekorače. Mogu imati pristup najboljim advokatima koji im nakon nekog vremena omogućavaju da se njihove optužnice odbace ili izbrišu iz evidencije.

Ono što ovo pitanje čini još složenijim je to što najkvalifikovaniji manipulatori mogu da uvjere druge u svoju sposobnost empatije i mogu se sasvim dobro uklopiti sa ostatkom društva.

Istraživanja pokazuju da narcisi, sociopati i psihopati imaju kognitivnu empatiju za procjenu slabosti i emocionalne ranjivosti svojih žrtava, a da ih ne ometa afektivna empatija koja bi im omogućila da osjete kajanje zbog načina na koji njihove surove radnje utiču na druge. To je ono što ih čini još ubjedljivijima.

Kako je sve više žrtava tajnih manipulatora, efekti traume uzimaju danak, stvarajući ono što psihoterapeutkinja Christine Louis naziva “narcisoidni sindrom žrtve”. Velika je vjerovatnoća da će žrtve nasilja imati probleme sa mentalnim zdravljem i nedozvoljenim supstancama- koje nasilnik može pogoršati i izazvati.

Nacionalna linija za nasilje u porodici otkriva da je 89% njihovih pozivalaca iskusilo bar jednu od tri vrste prinude vezane za mentalno zdravlje, a 43% je iskusilo bar jednu od tri prinude na zloupotrebu droga.

“Većina žrtava je rekla da su njihovi nasilni partneri doprinijeli teškoćama u mentalnom zdravlju ili njihovoj upotrebi supstanci. Takođe su im partneri prijetili da će ih prijaviti zbog upotrebe supstanci kako bi dobili starateljstvo nad djecom ili druge stvari koje žele.”

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije