Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Da li bi pristala na život s nekim u koga nisi zaljubljena, ali si mirna?

Kad sam bila mlađa često su mi govorili da čovjek u neka doba života prestaje zaljubljivati se i da je priroda baš zbog toga savršena.

Marina Radoš

Da je zaljubljenost nešto kao mliječni zubi. Hop – jednom nestanu i zamijene ih trajni koje nosiš cijeli život i njima grizeš.

Kad prestaneš zaljubljivati se, više ne radiš gluposti. Više ne radiš budalu od sebe. Počneš razmišljati.

Počneš gledati svijet bez tih naočala zaljubljenosti. Drugačije gledaš na žene i na muškarce. Drugačije gledaš na veze i brak. Drugačijim senzorima tražiš osobu s kojom ćeš provesti život.

Neka psihološka granica je uvijek bila 30, u ekstremnijim slučajevima 25. Po tim okrutnicima, sve kasnije ljubavi su plod razuma, dobrog promišljanja i osjećaja sigurnosti.

Sve kasnije ljubavi i veze, prema tim okrutnicima, dolaze kao poslovni prijedlozi. Kao prijateljstva. Kažu, kasnije si mirniji. Bez zaljubljenosti je sve lakše.

„Od svih zabluda u vezi ljubavi, najjače i najuvjerljivije je uvjerenje kako je zaljubljenost ljubav“, reče netko pametniji. Potpuno je u pravu.

Kako sam već ušla u klub gdje se prestaješ zaljubljivati, dobivaš bore i konkurenciju, počela sam shvaćati kako mnogi ljudi oko mene vode smislene i sretne živote s ljudima u koje nikad nisu bili zaljubljeni.

Nedavno mi je poznanica rekla da ne bi mijenjala mir sa svojim suprugom za nijedan trenutak drame koje je ranije proživljavala s frajerima u koje je bila ludo zaljubljena.

Kaže: Nema leptirića, ali nema ni drame. Nema neodgovorenih poruka. Nema straha. Nema turbulencija. Nema debilnog osmjeha. Nema onog filinga kad mu se ne možeš sjetiti lica i već kužiš da je to prvi znak da si se zaljubila.

Foto: Canva

Nema lavine u želucu. Nema kaosa u krevetu. Sve je mirno i predivno, kažu oni kojima se zaljubljenost gadi kao loše vino u studentskim bambusima,

Jedna druga poznanica razvela se jer je bilo previše mirno.

Shvatila je, kaže, da godine lete, a ona ostade željna ljubavi. Brzo se zaljubila nakon razvoda. Nekoliko godina kasnije i dalje je zaljubljena u svog drugog muža.

Kaže ima drame, ima mira, ima turbulencija. Kaosa u krevetu. Sretna je, kaže. Život je smislen. Svakoj mladoj djevojci savjetuje da se ne uda ako nije zaljubljena.

Žene koje se često zaljubljuju i koje održavaju tu sposobnost do kraja života često zavide onima koje plove u mirnoj luci. Ipak, kad im se ukaže takva ista mirna luka ne dolazi u obzir da se u nju usidre.

Žene kojima je zaljubljenost donijela samo probleme i loše odluke u životu plove mirno, tek ponekad zavideći onima koje još u svom želucu znaju osjetiti dramu, leptira i kaos. Ipak, kad im se ukaže prilika za dramu – ne dolazi u obzir da u njoj sudjeluju.

Pitam se koja je od ovih skupina žena sretnija u životu? Jesu li to one koje su prihvatile mirno more u kojemu više neće biti iznenađenja ili one koje se nadaju da će ih sposobnost zaljubljivanja dovesti do savršenog života sa savršenim frajerom?

Ima li ikad mira s onim u koga si ludo zaljubljena?

Je li mir koji izgradimo s osobom koja nam odgovara zaista ljubav?

Ne znam.

Sposobnost zaljubljivanja održala sam do dana današnjega, ali ona me sve više vodi u potrebu za mirom umjesto potrebe za dramom. Možda ću na kraju biti sretnica kojoj je zaljubljenost donijela ljubav života.

Čovjek je živ dok se zaljubljuje. I zreo kada zaljubljenost više ne donosi dramu i neodgovorene poruke

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije