Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Više nisam dostupna za stvari zbog kojih se osjećam kao govno

Ovo je natpis na narukvici koju mi je poklonila prijateljica za moj rođendan usred donošenja nekih važnih odluka.

Prevela: Sara Desančić

elephantjournal.com

Stalno nosim narukvicu kao podsjetnik da više nema potrebe da budem vezana za stvari koje mi ne služe i zbog kojih se osjećam kao govno.

To može biti bilo šta – posao, veza, prijateljstvo ili neke stvari koje me iscrpljuju fizički, emocionalno, psihološki, pa čak i duhovno. Pod duhovnim pojmom mislim na rastuću nepovezanost koja otupljuje našu unutrašnju svijest.

Evo stvari za koje se emocionalno vežemo- a koje se ne vežu za nas na isti način. Držimo se toga iz pukog straha i uvjerenja da su nam  potrebni da bismo bili dobro. Držimo se jer nekako ne vjerujemo da možemo biti bolji uprkos gubicima koje doživljavamo.

To otrovno radno mjesto na koje nastavljamo da odlazimo svakodnevno, prijateljica koja kao da se uvijek raduje zato što joj ide bolje od vas, partner koji nastavlja da zanemaruje vaše potrebe i ne poštuje vas, kuća koju posjedujete i za koju praktično morate raditi dan i noć kako biste ju isplatili.

Nijedna od ovih situacija se ne veže za vas. Razumijete?

Državala sam se veza u kojima sam bila zapostavljena, prijateljstava koja su uzimala više nego što su davala i poslova zbog kojih sam se osjećala manje vrijednom. Ipak sam ostajala duže nego što je trebalo. Šta sam radila i zašto nisam prelomila?

Shvatila sam nakon puno samorefleksije i teških dana saosjećanja da sam se čvrsto držala za neke stvari i osobe, ubjeđujući sebe da mi je to potrebno da bih bila u redu. Ono čega sam se držala bio je lažni osjećaj sigurnosti.

Foto: Canva

Mislim da nas niko zaista ne može natjerati da uvidimo da nešto više nije dobro za nas. Glas iz naše unutrašnjosti mora da kaže:”Ovo više nije dovoljno dobro za mene”. Jer samo u tom trenutku shvatamo da se držimo previše čvrsto i zbog toga ne napredujemo – zaglavljeni smo, iscrpljeni i beznadežni.

Ako ikada osjetite da treba da donesete odluku u vezi sa puštanjem onog što vas sputava, želim da znate da ste na najvažnijem raskršću u vašem životu. Odluka koju donesete u tom trenutku može vas spasiti olupine prema kojoj ste išli.

Slijedila sam nekoliko koraka koji su mi napravili stvarnu promjenu u vremenima poput ovih i nadam se da bi njihovo dijeljenje s vama moglo pružiti neke smjernice u vašoj ključnoj tački odluke:

  1. Usmjerite pažnju na svoje unutrašnje znanje i intuiciju

 Zaista dobro razmislite o stvarima koje vas sputavaju u ovoj fazi vašeg života. Pažljivo slušanje sopstvene unutrašnje mudrosti može biti duhovna praksa na koju često zaboravljamo držeći se toksičnih stvari.

Otkrila sam da kada se fokusiram na svoju pažnju, zapravo znam kad nešto nije dobro za mene, iako sam se uvjeravala u suprotno. Prvi korak ka puštanju je prepoznavanje stvari koje nas drže. Shvatila sam da je najteži prvi korak jer poricanje postojanja problema sprečava nas da ga riješimo.

  1. Usvojite da postoji prihvatanje i puštanje

Primjetila sam da kada odlučim da se promijenim, moj um ima tendenciju da izgovara suprotne riječi: ovo stvara anksioznost. Umjesto toga prihvatite da imate kontrolu nad držanjem i puštanjem. Zapamtite, ništa nas ne može zadržati. Prihvatite i preuzmite obavezu nad svojim postupcima.

  1. Vjerujte da će neke bolje stvari ispuniti prazninu

Kad smo posvećeni sopstvenom rastu i stvaranju života vrijednog življenja, puštanje ostavlja prostor za takve stvari.

Oslobađa prostor u našim umovima, u našim srcima i našem duhu. Zakon “priroda se gadi vakuuma” važi za zakone prirode i fizike, a svakako važi i za način na koji živimo život. Kad se opustimo, šaljemo svemiru jasnu poruku, da na nas usmjeri stvari koje služe našem dobru.

Naravno, moglo bi nam doći nešto što nije sasvim dobro, ali ako ostanemo vjerni svojoj namjeri dobrote, budite sigurni da će nas dobre stvari pronaći. Kad nismo vezani za određeni ishod, možemo ga lako pustiti ako se ne osjećamo dobro. Ne moramo se nagoditi- nikad.

  1. Na kraju, tugujte za onim što puštate

Ovaj korak se za mene odnosi na saosjećanje sa sobom i istinsko poštovanje onog što moramo da pustimo. Puštanje nečeg što nam je nekad prijalo, makar i samo na kratko, stvara osjećaj tuge. Naučila sam da nas zaustavljanje oslobađa tuge.

Čega god smo se držali, moramo tugovati. Marie Kondo je imala pravi princip – zahvaljivanje je način opraštanja od onog što više ne izaziva radost u vašem životu. Tugovanje je puštanje bez krivice.

Ostajem vjerna sebi i pažljivo slušam unutrašnje signale i onog trenutka kad osjetim da mi nešto više ne izaziva radost, posvećena sam tome da ga pustim.

Slijedite svoje unutrašnje znanje: bez sumnje će vas usmjeriti na pravac koji je najbolji za vas, čak i ako se to ne dogodi odmah. U međuvremenu oslobađajte se i hrabro marširajte kroz avanturu zvanu život.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije