LjudiMedicinaMjestanajnovijeNaslovna vijestPojave

Abortus ili novinarska “Nemoj mene, molim te” priča

Zašto je prekid uredne, ali neplanirane i neželjene trudnoće, kod nas nešto o čemu se šapuće?

Ili šuti.  

Mirela Savić

Pouzdan broj abortusa u BiH niko ne zna. Zdravstvene ustanove vode nepotpune evidencije i nerado ih objavljuju.

Na snazi imamo i zakonska rješenja nastala prije pola vijeka u nekadašnjoj SFRJ – puno prije pronalaska ultrazvuka  i savremenih prenatalnih dijagnostičkih procedura.

Većina o ovoj temi ne želi javno govoriti,  iako svi imaju jasne stavove. Duboko podijeljene.

Vildana Džekman, aktivistkinja Fondacije „Cure“ podsjeća da pravo na tišinu imaju samo žene koje odluče da prekinu trudnoću. One samo sebi treba da odgovore da li će, s kim, kada i koliko djece roditi.   „Moje tijelo, moj izbor i moja sloboda” transparent je koji Džekman nosi svakog osmog marta na maršu.

„Važno je naglasiti da svaki akt pritiska na ženu i ne dopuštanje da samostalno odlučuje u ovom segmentu je nasilni akt. Nasilni akt prema njezinom tijelu koje treba biti samo  njezino i njezina sloboda. Ta sloboda je jedna od najvažnijih pobjeda ženskih krugova za koju smo se izborile, a koja ne smije biti dovedena u pitanje. “ –  kaže aktivistkinja Džekman.

Prim. Mr sc. Dr  Vladimir Perendija iz Banjaluke misli da su abortusi primitivna, zla kob čovječanstva koja opterećuje civilizacije više od 5 000 godina.

„Samo čovjek koji je najsvjesnije i najsavršenije biće na ovoj planeti ubija plod u svojoj utrobi. Većina populacije na namjerni prekid trudnoće gleda kao na „normalnu” proceduru, što ona svakako nije.

Neshvatljivo je da danas kad postoje različitie vrsta savremene i efikasne kontracepcije, abortusi uopšte postoje. Činjenica je da je potrošnja savremenih kontraceptiva neznatna i da imamo ozbiljan broj abortusa.

U našem istraživanju od 1 330 žena u cjeloj Republici Srpskoj koje su došle na proceduru prekida trudnoće, skoro polovina ispitanica (49,5%) kao razlog navodi svoj stav da ne želi više djece, što znači da žene koriste namjerni prekid trudnoće kao instrument za planiranje veličine porodice, što ih u suštini ne razlikuje od žena prije pojave kontracepcije. – kaže dr Perendija.

Foto: Canva

Prema njegovom mišljenju, takav stav žena uslovljen je brojnim uzrocima, koji se mogu podjeliti u šest negacija. To su: neinformisanost, neodgovornost prema zdravlju uopšte, nezainteresovanost prema reproduktivnom zdravlju, nedostatak podrške u porodici, nedostatak podrške u školi i nedostatak podrške od strane zdravstvenog sistema.

Šta kažu brojke?

Pouzdan broj abortusa u BiH niko ne zna. Zdravstvene ustanove godinama vode nepotpune evidencije i nerado ih objavljuju. Grube medijske procjene kažu – oko 4 000 pobačaja godišnje ili oko 11 dnevno.

„U Klinici za ginekologiju i akušerstvo UKC RS imamo jedan period koji predstavlja realan broj abortusa – od 1981. godine do 1992. godine. Taj period pokazuje strahovito visok broj namjernih prekida trudnoće.

Naime, tada je bilo 54 728 porođaja i 62 113 namjernih prekida trudnoće. Dakle, bilo je oko 13% više abortusa od porođaja. Nastankom ratnog haosa, promjenom ekonomskog i privrednog sistema otvaraju se brojne privatne zdravstvene ustanove u kojima se obavlja najvći dio prekida trudnoće.

Nikad ni jedna privatna ustanova nije prijavila ni jedan abortus, tako da danas ne možemo ni približno govoriti o realnom broju abortusa.“ – objašnjava dr Perendija.

Ni političari ne žele „vruć krompir“.  Kako drugačije objasniti zakonsku regulativu?

Na nivou Federacije BiH i dalje je na snazi zakonsko rješenje SFRJ, nastalo prije pola vijeka. Dakle, puno prije pronalaska ultrazvuka, savremenih prenatalnih dijagnostičkih procedura itd.

U Republici Srpskoj 2008. godine usvojen je Zakon o uslovima i procedurama prekida trudnoće.  I brojni Pravilnici. No, efekata u praksi nema.

Koliko je abortus tabu tema ilustrovaće, možda, i podatak da brojni psiholozi, koji inače rado govore za medije, ovoga puta nisu bili raspoloženi za razgovor. Među nespremnima da svoj stav saopšte i brane javno nije Tatjana Preradović – Sjennica, dipl psigolog.

Ona smatra nedopustivim da je u društvu zastupljeno previše političkih, religioznih, moralnih i kulturoloških  uvjerenja, koja vode do stigmatizacije i odbacivanja žena, ako odluče prekinuti trudnoću.

„To se doživljava kao neprimjeren i nemoralan čin koji odstupa od društvenih normi. Žene koje se odluče za abortus su veoma često etiketirane kao „prostitutke“ i „ubice“, kao promiskuitetne i kao loš primjer za mlađe.

Tako možemo čuti: Kako je sebi mogla to dopustiti? Ako nije željela djecu, zašto je ostala trudna? Kao da je odgovornost za trudnoću samo ženina. Religije abortus kvalifikuju i kao grijeh.

Da  li to znači da je grijeh samo ženin? Gdje je tu muškarac?“ – komentariše Preradović – Sjenica, uz naglašenu ocjenu da i  neželjeni pobačaj i neželjena trudnoća mogu imati nepovoljne efekte na psihičko zdravlje žene.

Ono u čemu su saglasni svi „Lolini“ sagovornici jeste da bi o ovoj temi trebalo češće govoriti u medijima i obrazovnim ustanovama, kako bi nove generacije bile informisane i prije njihove seksualne zrelosti.

„Što se tiče adolescenata stanje nije nimalo sjajno. Kod nas ne postoji primarna prevencija, ne samo abortusa, nego i vrlo opasnih oboljenja kao što je recimo rak grlića materice.

Naime, ni na jednom nivou obrazovanja ne postoji edukacija po pitanju reproduktivnog zdravlja, a upravo je ta primarna prevencija najvažnija, jer ona ima zadatak da otkloni brojne rizike sa kojima se mladi ljudi sreću kako u svom seksualnom životu tako i na zdravstvenom planu.“ -zaključuje dr Perendija.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije