Narod kaže „bolje dobar razvod nego loš brak“. Ali, šta kada imamo “loš brak“ i „loš razvod“?
Koga više voliš – mamu ili tatu?
Koji od ta dva dijela tebe?
Koliko god zvučalo suludo, svi smo mi nekada čuli to pitanje. Ili barem većina nas jeste.
Uglavnom bude postavljeno šaljivim tonom. No, može biti i bolno, ako su roditelji u svađi, a dijete u strahu. A, takvih je mnogo.
Iako se razvod ubraja u jedno od najstresnijih iskustava za bivše supružnike i njihovo potomstvo, prema zvaničnim podacima, u BiH propadne svaki deseti brak.
Od 1 000 „u dobru i zlu“, čak stotinu ne uspije. No, to nisu konačne brojke. Netradicionalne zajednice, takođe, vrlo često završavaju neslavno.
Narod kaže „bolje dobar razvod nego loš brak“. Ali, šta kada imamo “loš brak“ i „loš razvod“? Čak i roditelje spremne da javno „pucaju“ jedni na druge, iako će neupitno „okrznuti“ svoju djecu?
Tekstovi u toj nijansi žute boje gotovo su medijska svakodnevica. Treba li naglašavati da su najčitaniji? Kolateralna šteta uglavnom su djeca.
Foto: Canva
Novinarka Milkica Milojević, sa višedecenijskim iskustvom, kaže da su naši ljudi jednostavno takvi – ako osjete nemoć pred institucijama, prije će otići na televiziju, nego u Strasbourg. Čak i kada takav korak suštinski ništa neće promijeniti.
„Odgovornost je na medijskim radnicima. Oni moraju prepoznati najbolji interes djeteta, i dati mu prednost u odnosu na javni interes.
Nažalost, roditelji vrlo često nisu svjesni da gurajući dijete pred kamere ne postupaju ispravno. Govorim o disfunkcionalnim porodicama”, objašnjava Milojević.
Naglašava da dio odgovornosti, svakako, pripada institucijama, koje uglavnom rade efikasno tek kada su pod pritiskom javnosti.
„Različita istraživanja pokazuju da djeca nakon visokokonfliktnih razvoda roditelja, do pet puta češće imaju problematična ponašanja, u odnosu na djecu čiji su se roditelji mirno razveli.
Oni imaju jednake teškoće kao žrtve fizičkog zlostavljanja ili zanemarivanja – kaže Dragica Radović, ombudsman za djecu RS.
Analiza prijava po kojim je postupala ova institucija, ukazuje na to da se maloljetnici najčešće izgube na putu od mame do tate, i nazad, iako bi putokaz trebao biti u rukama roditelja.
„Roditelji imaju i dužnost i pravo da štite svoju djecu i da se brinu o njihovim životima i zdravlju. I ne mogu se odreći roditeljskog prava, ali im ono, u slučajevima utvrđenim zakonom, može biti i oduzeto“, upozorava Radović.
Istraživanja pokazuju da djeca čiji se roditelji zlostavljajuće ponašaju uglavnom za to krive sebe. A, to na kraju može biti opasno.
„ Jako je važno da mama i tata vole dijete više nego što mrze jedno drugo. Ako je neko bio loš suprug ili loša supruga, to nikako ne znači da mora biti i loš roditelj. Osim, naravno, ako je opasan po život i zdravlje djeteta. Nažalost, imamo i takvih primjera“, zaključuje pedagog Maja Glamočanin.
