Ljudski odnosinajnovije

Učimo od političara – kako da kažemo ono što želimo, a da se ne posvađamo

Želiš veće samopouzdanje i samopoštovanje?

Zamisli prvo Mariju kojoj neko govori da je smotana i da nikad ništa ne uradi kako treba.

Piše: Nikolina Deletić Redakcija

U njoj se rađa veliki bijes zbog kojeg joj iz ruku ispadaju misli koje uporno pokušava da sabere. Najednom, zbog tog haosa u glavi, ona progovara uzvraćajući udarac i govoreći ,,nek’ prvo pogleda sebe i kako nikad nije vidjela gluplju osobu“.

Možeš da zamisliš šta se onda dešava… Kako ne bismo dalje opisivali ovaj sukob epskih razmjera sada ćemo te zamoliti da zalediš sliku jer prelazimo na sasvim drugu priču.

To je priča o Jeleni. Njoj se dešava ista situacija, ali Jelena sigurno, sa samouvjerenim stavom odgovara na način da zaustavlja sve uvrede i čak dovodi vrlo brzo tu drugu osobu u situaciju da shvata da je pogriješila. Jelena se osjeća zadovoljno i uspješno.

Nadam se da si kroz ove primjere uspjela da shvatiš kako je jedan od važnih uslova kvalitetnog samopouzdanja naš način na koji komunikacijom rješavamo probleme sa drugim ljudima.

Otvorena, jasna i precizna komunikacija glavni je način da u životu dobijemo ono što želimo i budemo uspješni na različitim poljima. Kada vidimo da smo uspješni, onda se naravno pojačava naše samopuzdanje.

Zato ćemo ti u nastavku izdvojiti neke od izjava naših političara (bez navođenja imena i prezimena onoga ko je dotični tvorac) i na njima objasniti neka od temeljnih pravila kvalitetne komunikacije koja se mogu naći u svakom udžbeniku psihologije.

Zahvaljujući tome nadamo se da ćeš postati vještija u razrješavanju svakodnevnih rasprava i da ćeš moći samouvjerenije izraziti svoja nezadovoljstva.

,,Vi nemate ni karaktera, ni obraza. I, moram reći da zamajavate čitavu ovu javnost!“

Loša strana ove izjave je ta što se kroz nju druga osoba omalovažava, etiketira, kritikuje i napada. Ovakvim izjavama navodimo osobu da ,,uzvraća udarac“ i da nam vraća istom mjerom.

Ubrzo temperatura raste, a sukob se pojačava i neminovno našli smo se u svađi, ili u još gorem slučaju, u središtu fizičkog sukoba. Lijek za to je da u ovakvim kritičnim situacijama govorimo o sebi, a ne o drugoj osobi.

Korisno bi bilo da govorimo o tome kako se mi osjećamo povodom onoga što je druga osoba rekla/uradila, kako na nas utiče to njeno poašanje, u čemu nas to sputava i sl. Trebamo da koristimo tzv. JA poruke, a ne tzv. TI poruke.

Kako bi izgledala ova naša izjava kada bi bila izražena u obliku JA poruke? Pa, recimo ovako: ,, Kada tako govorite o meni imam osjećaj kao da niste pažljivo slušali moje prethodno izlaganje. Vaše mišljenje mi je važno, pa bih želio da vas zamolim  da me ubuduće pažljivije slušate.“

Psiholog Maršal Rosenberg osmislio je jasnu strukturu tzv. JA govora:

  1. „Kada vidim da…” Navodimo precizno koje tačno ponašanje druge osobe nam je zasmetalo.
  2. „Ja osjećam” ili „poželim da…” Govorimo o svojoj reakciji i osjećanjima bez samooptuživanja i pravdanja.
  3. „Želio bih da…” ili „Volio bih…” Govorimo o tome kakvu tačno promjenu očekujemo da vidimo kod druge osobe bez naredbi i ucjena.

Ako primjenimo ovu formulu na situaciju u kojoj npr. naša drugarica kasni to bi moglo izgledati ovako:

,,Smeta mi to što, stvarno, prečesto kasniš. Kada te čekam postanem nervozna i osjećam se kao da me ne poštuješ. Voljela bih da ubuduće dolaziš na vrijeme.”

,,Ma vi ste jedni obični džabalebaroši… Korektnije, dangube… Ne možete se na taj način s nama igrati…”

Ako ne želimo da rasprava preraste u svađu važno je da upućujemo kritike na račun nečijeg konkretnog ponašanja, a ne njegove ličnosti. To je nužno iz tog razloga što ako mi neko kaže da sam ,,džabalebaroš” ili ,,danguba”, ja sam to bio juče, danas sam, a biću i sutra.

To kakva sam ja ličnost se ogleda u svim situacijama i vremenima i veoma nam je teško prihvatiti da smo uvijek tako loši. Jer, ipak, svi mi želimo održati pozitivnu sliku o sebi. Sa druge strane, ukoliko nam neko kaže nešto loše o nekom našem ponašanju to možemo lakše prihvatiti.

Jer, vjerujemo da, za razliku od naše ličnosti, ponašanja ipak možemo mijenjati. Zato, savjetuju psiholozi, uvijek se potrudi da kritikuješ konkretno ponašanje, a ne nečiju ličnost!

,,Ako hoćete da budete konsolidovani i nekada, nešto da budete uspješni prvo morate da budete neka ozbiljna priča pa da vas prihvate drugi. Još davno su filozofi govorili o tome da čovjek nije ono što misli o sebi, nego šta drugi govore o njemu. A ja sad ne bi’ baš pričao šta pričaju o vama.”

Ovakvu izjavu onaj ko sluša podsvjesno doživljava  kao poruku da je toliko bezvrijedan da nikada i nikako ne bi mogao biti prihvaćen. I to je ono što u toj osobi izaziva nezadovoljstvo i bijes  zbog kojeg ona ima potrebu da uzvraća na grub i neprimjeren način.

Zato je važno naglasiti kako se uvijek prilikom rasprava trebamo truditi da govorimo na način koji šalje poruke prihvatanja. Važno je poslati poruku sagovorniku da ga prihvatamo i vrednujemo i pored toga što nam se nešto ne sviđa u njegovom/njenom konkretnom ponašanju.

Ako npr. želimo da nekome iz porodice kažemo kako bismo voljeli da bude uredniji to možemo iskazati ovako: ,,Ti znaš da ja tebe volim, ali kada vidim da si te stvari ostavio tu budem ljuta jer mi je naporno da stalno sklanjam za tobom. Voljela bih da se ubuduće više potrudiš da ih ostavljaš na svoje mjesto.”

Ovo su neki od osnovnih principa na kojima se bazira zdrava komunikacija.

Sada kada ih znaš od tebe očekujemo da ih što više praktikuješ i uvježbavaš kako bi postala majstor za rješavanje kritičnih situacija! 🙂

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije