Svi smo se nekad naježili čisto zbog jakih emocija, zarumenjeli su nam se obrazi, a u jako stresnim situacijama smo se u sekundi preznojili.
Ne trebate biti naučnik da biste shvatili da između kože i onoga što se događa na njenoj površini i naših osjećaja i psihičkog stanja postoji duboka veza.
Buro 247
Upravo zbog toga, psihološki problemi mogu se manifestovati u obliku kožnih bolesti i za njihov tretman potreban je multidisciplinaran pristup.
Psihodermatologija je grana medicine koja se bavi liječenjem bolesti i poremećaja kože uz pomoć psiholoških i psihijatrijskih tehnika terapije. Ona u sebi, kako joj i ime kaže, sadrži elemente koji se bave “unutrašnjim” faktorima koji utiču na nastanak bolesti ali i onim vanjskim, koji su vidljivi na površini.
Iako još uvijek nemamo apsolutno potvrđene mehanizme po kojima ove veze funkcionišu, jasno je koliko su važne za tretiranje nekih bolesti kože.
Psihodermatolog je stručnjak koji se bavi određivanjem ovih veza mentalnog stanja i stanja kože i koji, u skladu s njima, osmišljava metode i protokole integralne terapije. U nedostatku posebnog specijalista, ovo se sasvim lijepo postiže zajedničkim radom psihologa/psihijatra i dermatologa.
Koža je najveći senzorni organ ljudskog tijela i igra ulogu u prenošenju informacija o vanjskoj sredini našem centralnom nervnom sistemu. Ona je fizička i hemijska zaštita između tijela i svijeta oko njega. Psihološki, koža takođe predstavlja i ljušturu ili oklop jedne osobe, našu prirodnu granicu. Pretpostavlja se da napad na naše psihološke granice ima svoje manifestacije na našoj “fizičkoj granici”. Ovo se odnosi na situacije u kojima osobi nije dozvoljeno pokazati ili izraziti agresiju, strah, radost svojoj okolini ili kada osoba ne zna reći “ne”, kao i kada preuzme na sebe odgovornost koju ne može podnijeti. U svim ovim slučajevima na koži se mogu pojaviti različite promjene, a hoće li se to dogoditi i u kojoj mjeri je individualno. Ne kaže se bez razloga da netko “ima debelu kožu” kada može svašta podnijeti.
Najčešće se ova oboljenja dijele u tri grupe, u odnosu na to kakva je veza između psihe i stanja/oboljenja kože.
Lista nije kratka, ali najčešće su to atopijski dermatitis, ekcem, rozaceja, hronični herpes simplex, kronična urtikarija, psorijaza, lichen planus i alopecia areata.
Velik broj kožnih bolesti se pojavljuje kada je imunološki sustav slab i kompromitovan, a u najvećem broju slučajeva to se događa zbog hroničnog stresa. Naše tijelo se bez problema nosi s kratkim periodima stresa ali kada on postane trajno stanje pojavljuju se različite negativne fiziološke posljedice. Kada smo pod stresom ili smo anksiozni, tada je dio našeg mozga koji kontroliše ponašanje manje aktivan – što je jedan od razloga zbog kojih ljudi pod stresom, na primjer, jedu junk food – i manje smo u stanju kontrolisati svoje impulse. Ovo se odnosi i na impuls da se češemo, čupamo obrve i slično.
Konkretno, koža koja svrbi može biti simptom i stanja kože ali i stanja uma. Događa se i da svrab počne kao dermatološki problem ali da vremenom preraste u psihološki i da osoba upadne u začarani krug.
Psorijaza i ekcem se također veoma često vezuju za stres iako mehanizmi njihovog nastanka nisu do kraja otkriveni. U slučaju ekcema, koji je hronično upalno oboljenje kože, zna se da je oštećena funkcija zaštitne barijere kože za što se smatra da je odgovoran stres.
Terapija, kako joj i samo ime govori, problemu pristupa tako što integrira različite vrste dermatoloških i psiholoških terapija – najčešće kognitivno-bihevioralnu i tehnike oslobađanja i nošenja sa stresom (od kojih su neke veoma jednostavne, poput redovne fizičke aktivnosti i adekvatne količine sna).
Kada su djeca sklona ovim bolestima u pitanju, potrebno je psihoterapiju provesti s cijelom porodicom.
Izvor: Buro 247
Prenosimo. Ustupamo prostor. Stavovi iskazani u prenesenim tekstovima su lični stavovi ili stavovi redakcija u kojima je autor zaposlen i nisu nužno stavovi Lola magazina.
