
Tuga ne prolazi od tri tablete kao zubobolja
Naravno da me boli
kada umiru djeca
od siromaštva, granata i teških bolesti
Boli me kada gore šume u Amazoniji,
kada vojske pale kuće
i ratovi sa lica Zemlje brišu gradove.
Naravno da me boli
kada umiru djeca
od siromaštva, granata i teških bolesti
Boli me kada gore šume u Amazoniji,
kada vojske pale kuće
i ratovi sa lica Zemlje brišu gradove.
Boli me kada djevojčicama ugovaraju brakove,
silom im šire noge
i brane da vole.
Boli me i kada noću na praznim ulicama
ljudi u kombiju ubijaju napuštene pse,
ali hoću da mi neko kaže:
Sasvim je u redu da te boli ponekad
tvoja vlastita tuga
više nego tuđa stradanja,
da plačeš u jastuk
zbog kojeg je umrla neka ptica,
nisi ti za to kriva,
da skineš šminku, parfem,
titule, zvanja,
ime i prezime
i budeš ponekad
jedna obična žena
koja se plaši ostati sama kad grmi,
kad vjetrovi lome grane,
kad se tlo zatrese i stane,
a luster se i dalje ljulja,
kada se smrkne
i vukovi krenu da silaze među ljude,
kada nestane struje,
ljubavi
i kada se pomrači sunce.
Sasvim je u redu da budeš ponekad
jedna obična žena
koja se plaši ostati sama u kući
i u životu,
da ponekad brojiš samo poraze,
da plačeš kada ptice odlaze,
kada ti umre pas,
kada umre Balašević.
Boli me i to što ljudi misle
da su narodne izreke dobra utjeha,
pa stalno govore:
„ Ko zna za što je to dobro“
ali moram vam reći,
floskule nisu brufeni
i tuga ne prolazi od tri tablete
kao zubobolja.
Boli me i hoću da mi neko konačno kaže
da imam pravo
i da je sasvim u redu
da me ponekad tvoja tišina pogađa
više nego hiljade ispaljenih metaka
na Bliski Istok,
da mi ne mora uvijek biti preča
glad siromašne djece
od moje vlastite gladi za tvojim očima
i da nisam loša žena,
ni loš čovjek
ako ponekad nemam dovoljno suza
za svačiju bol,
osim za svoju vlastitu
da mogu biti strpljiva malo kasnije,
i da imam pravo na tugu
kada se sjetim
da tvoja glava na tuđim ramenima
sanja svoj topli dom.
Hoću da mi neko kaže
da je sasvim u redu,
da mi se ponekad iskrivi ova moja muška kičma
i da kažem da ne mogu
ponijeti baš svu tugu svijeta na ramenima
jer me ponekad i od ove moje tuge
zabole kosti.