Hrabra LolanajnovijeŽivot

Valentina Šuković: Podsjetnik – kad jaka žena izgubi kompas

Jednom si bila na životnoj prekretnici…

Uspjela si da prevaziđeš očaj zbog svega propuštenog u mladosti, zbog vremena koje se neće vratiti, zbog grešaka i gluposti zbog kojih se nećeš rado sjećati jednog perioda svog života.

Piše: Valentina Šuković Redakcija

Suočila si se sa raznim ljudima, situacijama i strahovima koji su ti se našli na putu i konačno si izašla iz tame i naučila gledati u sunce. Prvo žmirkajući i zatvarajući jedno oko, a poslije sve sigurnije i duže.

Hrabro si se izborila sa svim gubicima koji su te zadesili… Gubila si članove porodice, bliske prijatelje, iluzije, ideale, godine, knjige, ljubav…

Nisi dozvolila tugama da te slome, da te iščupaju iz korijena i, sa prvim vjetrom, bace ko zna gdje. Kad si bila najslabija, iznurena, izmučena, na granici ludila, tražila si u sebi snagu. Znala si da je imaš, zakopanu negdje duboko u sebi, ali nikad ranije nisi pokušala da je nađeš.

Priznala si sebi sve one pobjede za koje si bila ubijeđena da ne možeš izvojevati.

Nekad si zakopavala ratne sjekire, nekad dobijala bitke, nerijetko i sklapala mir.

Zadržala si u sebi, uprkos svemu, vjeru, nadu i ljubav. U sebe, druge ljude i boga kojeg još uvijek otkrivaš.

Ostala si svjetionik usred uzburkanog mora, čvrsta, jaka, sa svjetlom koje danonoćno treperi i brodovima pokazuje put.

Krenula si u novi život sigurna u sebe, opreznija, snažnija, mudrija.

I opet si napravila grešku.

Previše si vjerovala sebi zaboravljajući na sopstveno neiskustvo u ljubavi. Zaboravila si na opreznost i princip čekanja da stvari dođu na svoje mjesto. Da ih pustiš da se neko vrijeme odvijaju same od sebe, a ti da ih pratiš i izvlačiš iz svega ono najbolje za tebe.

Foto: Canva

Opet si požurila. Nepromišljeno krenula prema još jednom ambisu.

Pogrešno si izabrala. Loše si procijenila. Džaba sad opravdanje da si slušala svoju intuiciju. Previše se njome dičiš. A, možda si je samo pogrešno protumačila?

Pitaće te jednom neko kako si mogla da, nakon toliko borbe da postigneš harmoniju u svom životu, upadneš u istu zamku sopstvene gluposti i ludosti?

Kako si mogla da izabereš nekog ko ne vidi ljepotu tvoje duše u zanesenom pogledu tvojih šarenih očiju, ko ne prepoznaje tvoje iskreno srce i čistu ljubav, ko ne razumije tvoje želje, sumnje i strahove?

Ko će ti biti rame za plakanje kad ti se sve skupi i počneš da pucaš iznutra? Kome ćeš ispričati sve o novom životu a da ne osjetiš sramotu što si nevoljena i odbačena iako nije tvoja krivica? Hoćeš li moći da kreneš ponovo istim putem, da nađeš istu snagu i volju da nastaviš tamo gdje si još onda naumila?

Ponekad lako gubimo pravac pa ga onda, poslije hiljadu muka, ponovo nađemo ili izgubimo kompas zauvijek.

Sjeti se samo da ne smiješ gubiti vrijeme. Ono nam izmiče kao pijesak među prstima… Curi, otiče, nestaje…

Donesi najbolju odluku i istraj. Uradi sve ispočetka.

Reci sebi da je kraj svakog životnog perioda zapravo kraj jednog života i još sjutra kreni u novi.

Ne, ne smiješ gubiti vrijeme. Još za tebe ima radosti na ovom svijetu. Nije se sve desilo, najbolje uvijek dolazi na kraju.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije