Milanka Blagojević: Najpoznatiji ženski likovi u književnosti

Bilo da su fiktivni ili stvarni likovi, žene u književnosti su ostavile veliki trag. Svojom hrabrošću, ljepotom i inteligencijom plijenile su pažnju čitalaca koji su se često poistovjećivali s njima. Spomenućemo samo neke od njih.

Antigona je prema grčkoj mitologiji bila kćerka tebanskog kralja Edipa koju je on dobio sa svojom majkom Jokastom.

Mit koji je Sofokle dramatizovao u „Antigoni“ pripada krugu tebanskih legendi. Izdavanjem zapovijesti da Polinik, Antigonin brat, ostane nesahranjen, Kreont, novi vladar Tebe, slijedi atinski zakon koji ne dozvoljava pokop neprijatelja države.

Foto: Google images

Porodica preminulog ima, međutim, obavezu prema njemu: mrtvi moraju da budu sahranjeni, makar simbolično, kako to Antigona i čini, pokrivanjem tijela tankim slojem zemlje. Izvršavajući obavezu prema bogovima kojima pripada duša poginulog, ona krši Kreontovu zapovijest.

Njena sestrinska ljubav prema bratu  učinila je Antigonu  simbolom snažnih ženskih emocija  kojima je suprotstavljena neprikosnovena muška vlast.

Lik Šeherezade opisan je u djelu Hiljadu i jedna noć. Živjela je na dvoru kralja Šahrijaha kojeg je žena prevarila te se on sveti na taj način što naređuje da mu se svako veče dovodi druga djevojka koju bi on pred zoru ubijao.

Šeherezada je fiktivni lik. Kroz nju je prikazana žena heroina koja hrabro prihvata udaju za kralja-ubicu.  Spretno izbjegava smrt pričajući mu priču koju bi prekinula pred samu zoru. Tako je neizbježan kraj odgađala 1001 noć.

Njena ljepota, hrabrost suočavanja sa strahom ali i nevjerovatna inteligencija koja joj je omogućila neprestanu inspiraciju za priče, dovele su Šeherezadu u povoljan položaj nadmoći nad kraljem. U toku 1001 noći, perzijska je ljepotica uticala na kralja i uspjela ostati živa.

Lik Nore  iz drame “Lutkina kuća” norveškog dramaturga Henrika Ibsena je simbol borbe protiv potlačenosti. Nora je bogata ljepotica koja nema jasno osmišljen život i zbog toga se počinje osjećati kao lutka.

Dane provodi igrajući se sa svoje tri kćeri, tretirajući ih poput lutkica a i ona je sama tretirana na isti način cijeli svoj život. Prvo od strane oca a poslije i supruga. Shvata kako je njen položaj u životu pasivan , bez ikakve mogućnosti promjene, odlazi u svijet.

Nora je nadahnuće svim potlačenim ženama toga doba jer se upravo svojom hrabrošću i odlučnošću udaljila od okvira tadašnje poželjne žene u ulozi kućnog ukrasa svoga supruga.

„Gospođa Bovari“, roman Gistava Flobera, francuskog romanopisca, objavljen 1857. godine. Gospođa Bovari je remek-djelo realizma, Ema Bovari prikazuje duh cijele jedne epohe, a ne samo uništenu ženu.

Tema djela je ispraznost braka i malograđanske sredine. Isprepliću se motivi ljudske ograničenosti i osrednjosti. Izvor i građu za ovo djelo Flober je pronašao u nekom novinskom izvještaju koji mu je poslužio kao inspiracija.  Ema Bovari se osjeća zarobljena je u braku.

Udata za ljekara iz provincije, potajno sanja o životu ispunjenom strastima. Ugušena dosadom provincijskog okruženja, Ema  jedini bijeg pronalazi u sentimentalnim romanima gde junaci žive isključivo zarad romanse i uzvišenih osjećanja.

Kada život ne ispuni očekivanja djevojke odrasle u samostanu, čija se žudnja napajala trivijalnim ljubavnim pričama, a čežnja za uzbuđenjima utopila u svakodnevici bračnog života sa čovjekom skromnih dometa – ona ga više ni ne smatra vrijednim življenja.

Ema svoju duševnu glad pokušava da utoli preljubom i nepromišljenim troškarenjem. Međutim, u licemjernom i ograničenom društvu uvek najprije stradaju neprilagođeni pojedinci i njen san pokazaće se ne samo kao nedostižan već i opasan.

Fata Avdagina iz romana “Na Drini ćuprija” našeg nobelovca Ive Andrića  je bila primjer rijetke i neobične ženske ljepote, bila je “cilj svih želja i nedostižni uzrok” ali u odnosu na druge žene, posjedovala je i vještinu govora – dodatnu ljepotu, koja je izazivala nedostatak hrabrosti kod mnogih da se približe toj ljepoti ili da joj neko zatraži ruku.

Fatina jedina granica između sopstvenog ne i očevog da, bila je samoubistvo. Otac je obećao Fatu za momka kojeg nije voljela.  Kada su svatovi vodili Fatu preko mosta, skočila je u Drinu i time okončala svoju sudbinu.

Fata predstavlja nešto što je nedostižno, nešto što je savršeno. Ona zrači svojom ljepotom i pameću i time privlači i oduševljava muškarce i stvara zavist kod žena.

Njena vještina u govoru nije bila ništa manja od njene ljepote. O njenoj ljepoti su se pjevale pjesme i pričale priče. Uglavnom iza takvih likova umjesto ostvarenog života ostane samo pjesma i priča.

“Mudra li si, lijepa li si,

lijepa Fato Avdagina”

Gospođa Dalovej iz istoimenog romana Virdžinije Vulf je dama iz visokog društva, prešla je pedesetu i mada je nedavno bolovala od srca, još je vitka i nenametljivo privlačna. Autentična elegancija i istančanost ponašanja čine je ženom koja privlači tuđe poglede.

Uvek je imala sve, ali nikada nije tražila, nije htjela ili nije smjela da traži više od onoga što dozvoljavaju pravila civilizovanog života.

Ne spada u vrstu intelektualaca, ali je izrazito senzibilna i instinktivno inteligentna, ima veoma izraženo osjećanje nedovoljnosti i nedovršenosti. Zato, iako spolja mirna, druguje sa jednom prazninom u duši koju stalno popunjava i zatrpava sjećanjima.

Sofka je tragičan lik romana “Nečista krv” Bore Stankovića.

Kroz njen lik se prelama uzdizanje, degeneracija i gašenje jedne nekada poznate ugledne vranjanske porodice. Sofka je jedan od najljepših likova naše književnosti. Ona ne odiše samo ljepotom, strastvena je, gorda i za svoju sredinu pomalo nestvarna. Obiluje rijetkim čarima i osobinama, karakterom i temperamentom.

Društvena prošlost određuje sudbinu Sofke, jedine kćeri efendi-Mite. Satkana je od iste materije i na isti način kao i njeni preci, teži za istim slobodnim razmahom življenja kao što je njihov. U njoj postoje strašću užarene mase snova i htjenja.

Ona u mašti živi punim životom. Godinama sanja i priželjkuje mladića kome bi se slobodno predala.  Njena nadanja vremenom prožima crna slutnja. Osjećala je da su njeni devojački ideali veliki i smjeli za vrijeme i sredinu u kojoj živi.

Sofkin pristanak da se uda za neviđenog i nedoraslog dječaka odlučujući je trenutak u zaokruživanju njenog života. To je tačka iz koje je opisan krug njenog tragičnog života. Svjesna da je otac nečasno prodaje i da sa njenom mladošću i ljepotom vodi nečasnu trgovinu.

Jedan od najpoznatijih ženskih likova svjetske književnosti je Ana Karenjina iz istoimenog romana ruskog pisca epohe realizma,  Lava Nikolajeviča Tolstoja.

Foto: Google images

Ana je razumna, obrazovana žena, dobra majka i supruga, lijepa i šarmantna. Međutim, vrlo je nesrećna. U braku je sa Aleksejem Aleksandrovičem Karenjinom , državnim službenikom, hladnim i uglađenim čovjekom. Njihov brak je korektan, pun razumijevanja ali nema ljubavi.

Prelom u njenom životu nastaje kada je upoznala mladog oficira Alekseja Vronskog. Veza s Vronskim samo nakratko donosi sreću ispunjenu ljubavlju i strašću.

Razdvojena od sina, nestalna veza s Vronskim i mnoge druge okolnosti dovode do konačnog Aninog sloma i samoubistva.