Prevario me u mom sedmom mjesecu trudnoće
Ili varaš ili bivaš prevaren, ništa strano u današnjem vremenu.
Preživiš, neko ode, neko proguta i gura dalje.
Ja preko te izdaje nisam mogla preći.
Ostala sam u drugom stanju, prvo dijete pre 10 godina i sad ponovo u mojim četrdesetim nagrada od Boga. Visoko rizična trudnoća, nalazi, nervoza, stres, molitva, želja da sve bude uredu.
O pa ni sanjala nisam koliko sam jaka, koliko sam velika. Dan za danom, sestrica jedva čeka sestricu, protiče sve dobro, o pa moju sreću niko ne može pokvariti. Ni sanjala nisam da ću baš ja biti prevarena.
Taj juli, sedmi mjesec mog lijepog stanja osjećam to moje malo, lupka, skakuće dok me za ruku drži ponosna sestrica,obe osluškujemo. Radujemo se..
Preko noći, čovjek za kojeg sam bila udana, otac moje djece, muž, pokvari mi sreću. Grom iz vedra neba, baš tada kad nije trebao, pokupi svoje stvari i okrenu mi leđa.
Čovjek koje mi je rekao i kleo se da me nikad prevariti neće, čovjek koji se ljutio sto sam mu rekla “ćuti nikad ne znaš kad se možeš zaljubiti”. Dvadeset noći budnih, uplakanih, bez ikakvog objašnjenja, ali redovnog psihičkog maltretiranja mene, igranja sa mojim stanjem, povraćanja, gladne bebe u stomaku, suza djevojčice od 10 godina koja me gleda i pita “zašto je tata otišao”?
Foto: Canva
I onda nakon dvaedest dana kako je otišao tako se i vratio.Taj dan sam znala da sa tim čovjekom ostariti neću. O kako sam velika? Gledala sam čovjeka, čija je beba ispod mog srca ležala kako me laže, manipuliše, sa prezirom gleda, tada sam saznala i pravu istinu, javila se njegova ljubavnica a on je priznao i rekao sve, termin za dolazak bebe već je bio tu i nisam odreagovala.
Jutro, oktobar, sunce je poslalo signal da dolazi, dočekale smo sestricu iz škole, poljubile je i obećale da dolazimo kućici brzo. Otišla sam da rodim, moje sunce. Želja da je vidim je pobjedila, rodila sam je,plakala je ona, plakala sam ja, brojala sam prstiće, gledala u nju, Hvala ti Bože sposobna je,umorna je ona,umorna sam ja.
Ne brini sunce,mama je jaka!Došle smo kući i već nakon nekoliko dana otpratile smo velikog tatu. Ostale smo sam, same nas tri, jake, male a velike.
Ožiljak je tu, stoji, iz dana sam, prevarena, izlagana, ponos mi je zgažen, prvih dana sam spuštala pogled na zemlju, bilo me je sramota sramote čovjeka koji me tako povrijedi.
Pokušao je da me uništi, slomi, ali velika sam ja. Vrijeme će da učini svoje,vjerujem u to, mogao je da mi uradi šta hoće ali mi nikako nije mogao dušu uzeti.Pobjedila sam…
Vjerujem i osjećam da ljubav još postoji negdje.Pronašla sam svoj mir, s jedne strane dva smeđa a sa druge strane dva plava oka.Voljela bi da oprostim skotu, ali toliko još velika nisam.
Nikad mu neću oprostiti suze curice moje, moju bebu ispod srca, moje drugo stanje.Dani prolaze ali gnjev i gadost prema tom čovjeku ne jenjava. Nisam ponosna zbog toga, ali poslije svega šta mi je uradio jače je od mene..
