Ko štiti žrtve nasilja, ako institucije neće?

Pažnju javnosti nedavno je skrenuo „lajv“ facebook prenos K. iz Bara, žrtve nasilja koja je snimala svog oca sa drugim muškarcima kako pokušavaju da provale u njihovu kuću. Baranka kaže da je to samo jedan u nizu nasilnih događaja u njenoj porodici.

Prvi slučaj teškog  nasilja u ovoj porodici desio se 2018, nakon čega je majka K. odlučila da se razvede od nasilnika. Tada su ga ćerke i žena prijavile, i on je osuđen za nasilje u porodici na višemjesečnu zatvorsku kaznu.  Nakon toga, liječio se od alkoholizma oko mjesec dana.

K. ističe da je verbalnog i fizičkog nasilja bilo i prije, ali da je taj put bio najbrutalniji.

Policijski zapisnik iz februara 2018. godine navodi izjavu jedne od žrtava: „Ja sam pokušala da pomognem njima ali je on mene povukao za rame, udarao me više puta otvorenim i zatvorenim šakama po glavi i vukao me po kući, čupajući me, pritom. Potom je uzeo metalnu šipku sa kojom sestra vježba i ganjao nas sa šipkom po kući dok smo mi bježale“.

Tri godine je prošlo od njegovog izlaska iz zatvora i on sada, priča K., uhodi nju, njenu majku i sestru, prijeti preko prijatelja, komšija i kolega. Nju i njenu sestru su presretale nekoliko puta nepoznate osobe koje su u ime oca htjele da razgovaraju. Svaki od tih slučajeva prijavljen je policiji i date su izjave u službi građana, u koje je PCNEN imao uvid.

Zbog ovih dešavanja, one su podnijele zahtjev za zabranu prilaženja, koji je odbijen. Njih tri su 2018. godine imale zabrnu prilaženja od 150 metara, koju je Viši sud ukinuo, uz obrazloženje da im on više neće prilaziti jer živi u drugom mjestu.

Od nasilja se branila prenosom na fejsbuku

Tokom februara ove godine, otac je više puta pokušao da nasilno uđe  u njihovu porodičnu kuću sa njima nepoznatim muškarcima. „On tačno zna kada je majka na poslu i kada smo sestra i ja same, i uvijek dolazi u to vrijeme“, kaže K.

Njegov cilj je, kako kaže ona, da zamijeni brave i istjera ih iz doma. One su ove slučaje prijavljivale policiji, o čemu postoji zapisnik. K. kaže da je reakcija policije bila veoma spora, te da je sama morala da se izbori sa provalnicima tako što ih je molila, plakala i objašnjavala da je žrtva nasilja svog oca.

Kada je 9. marta otac došao u pratnji dva muškarca, nije dobila odgovor i rekaciju policije, što je navelo da cijeli događaj snima uživo na svom facebook nalogu. Vidjevši to, reagovali su njeni prijatelji i porodica, koji su zvali policiju ne samo u Baru već i u Podgorici, nakon čega je uslijedila reakcije. Cijeli događaj je trajao oko sat vremena, tokom kojeg su uspjeli da u potpunosti zamijene ulazna vrata.

„U jednom momentu, dok sam ih ja molila da prestanu sa obijanjem vrata, stariji od ova dva lica koja su bila sa mojim ocem, a dok je moj otac B. stajao pored njega, uputio mi je riječi: ‘Sve bih ih zapalio’, nakon čega sam ja osjetila strah i ponovo zabarikadirala vrata“, piše u zapisniku Centra bezbijednosti, koji prenosi riječi K.

Otac nasilnik je dolazio u toku svog radnog vremena, pa je njegova ćerka tražila da on od bude disciplinski kažnjen od poslodavca. Odgovorili su joj da on ima pravo na pauzu i da ne mogu kontrolisati šta on radi za to vrijeme.

Od izvora bliskih ovoj porodici, PCNEN je saznao da osuđivani nasilnik radi u Osnovnom sudu u Baru kao sudski dostavljač. Ti izvori procjenjuju da je to imalo ogroman uticaj na sami sudski postupak i cjelokupnu situaciju.

Otac ih je maltretirao i na druge način po izlasku iz zatvora. Budući da je na njegovo ime račun za električnu energiju, za koji K. tvrdi da je uredno plaćen, on je Elektoprivredi Crne Gore podnio zahtjev za isključenje.

K.K. tvrdi da je njihov otac više puta sabotirao njihove pokušaje da se zaposle. On je, takođe, gasio njihove brojeve mobilnih telefona koji su registovani na njihovo ime, a pokušao je isto da učini sa kablovskom.

Policijski zapisnici pokazuju da je, pored porodičnog nasilja, osuđeni imao i nedozvoljene polne radnje.

Žrtve porodičnog nasilja ističu da je uloga Centra za socijalni rad bila samo savjetodavna sve dok nedavno nije stupila u kontakt sa Centrom za ženska prava i predstavnicom SOS telefona za žrve nasilja, koji su reagovali da se Centar za socijalni rad uključi u postupak.  K. kaže da su čelnice ovih NVO od velike pomoći i da se nada će, uz njihovu pomoć, uspjeti da čitavu situaciju privede kraju.

Neadekvatna reakcija policije

Ćerka nasilnika B.K. tvrdi da odnos službenika policije nije bio profesionalan.

Nakon što je izašao iz zatvora, u pratnji policije je došao kući po svoje stvari i pred njima zahtijevao od svoje bivše supruge da mu da pištolj, kaže njegova ćerka. Ona je to odbila, na šta je on burno reagovao, dok je adekvatna reakcija policije izostala. I ovaj događaj zaveden je u izjavi njegove ćerke u Centru bezbijednosti Bar.

„Tukao je šipkom moju sestru koja je tada imala problema sa kičmom, a ta šipka uopše nije vještačena, iako smo je odnijele u policiju“, kaže K.

U Osnovnom sudu, objašnjava ona, on nije bio u lisicama već se kretao potpuno normalno.

Nakon jedne scene nasilja, ona je saslušavana u Centru bezbijednosti Bar više od četiri sata. „Inspektor me je tjerao da se sjetim tačnih datuma, iako ja nisam mogla. Ubjeđivao me da moram i da ako se ne sjetim kako je tačno sve bilo, to tužitelja neće zanimati. Nakon tog ispitivanja, povraćala sam a za tri dana sam izgubile četiri kile“, kaže K. „To je bio pakao“, dodaje.

Osjećala je nepovjerenje od strane inspektora i tražili su da ide na poligraf.

Sagovornica PCNEN-a smatra da je bilo mnogo propusta nadležnih, počevši od policije, preko besplatne pravne pomoći pa do Suda za prekršaje.

Boje se da će izgubiti dom

K. kaže da još uvijek trpi traume od svega što su njena sestra, majka i one preživjele. Trenutno ima psihološku pomoć koja joj mnogo znači.

Žrtve ovog nasilja kažu da se još uvijek boje fizičkog napada od svog oca, ali i spletki, praćenja i presretnja na ulici. Boje se i da će izgubiti svoju porodičnu kuću u kojoj trenutno žive.

K. objašnjava da su kuću kupili njena majka i otac zajedničkim novem. U sudskom procesu podijeljeno je vlasništvo dva automobila, dok je kuća pripala ocu. One su podnijele žalbu na tu presudu i proces je u toku, a nezvanično im je rečeno da će dio kuće morati da dobiju, jer ih to sleduje po zakonu. K. ističe da sud nije htio da izvrši vještačenje kuće, nijesu htjeli da vide kada je i kako ulagano u nju.

„Nisu uvažili izjavu moje majke, njene svjedoke, slike renovirane kuće, kako je izgledala prije kupovine a kako poslije. Moj otac je imao četiri svjedoka, a majka nula“.

Ona ističe da je njen otac kockar te da su u više navrata njih tri bile prinuđene da vraćaju njegove dugove, čak i dok je bio u zatvoru. On je to priznao na sudu, te je njima nelogično kako nadležni još uvijek žele da ostave kuću njemu.

Oni su pokušali da dođu do dogovora, ali K. kaže da je „svaki pokušaj sa njenim ocem samo prevara jer mu je jedini cilj da ih istjera iz kuće“. Njihov otac zahtijeva da mu daju sobu i kupatilo, na šta one nijesu spremne da pristanu jer ne žele da dijele prostorije, posebno higijenske, sa nasilnikom.

Ovaj problem naći će se pred Višim sudom po treći put.

K., njena sestra i majka spremne su da ovaj slučaj odvedu i do Suda za ljudska prava u Strazburu ukoliko nadležne institucije ne odrade svoj posao kako treba.

Piše: Marija PEŠIĆ/ PCNEN