KarijeraLjudski odnosinajnovijePraktična LolaŽivot

Pozitivne misli jednostavno nisu dovoljne da nešto uspije

Posljednjih godina iskaču razni healing instruktori, mindfulness edukatori, ljudi koji se bave pozitivnom sviješću i općenito onom neopipljivom stranom ljudi koji u sebi skrivaju mnoštvo različitih obrazaca ponašanja, trauma, iskustava i osjećaja koji ih ograničavaju u djelovanju.

Redakcija

Barbara Slade Jagodić / Facebook

Foto: Unsplash

Umjesto „izađi iz tog kruga“, navode nas „kako se trebamo osjećati u tom krugu, u momentu.“

Neću negirati da sve gore navedeno ljudima ne može pomoći. Meditacija je dokazano dobra stvar. Jednako kao i prava iskrena molitva. Molitva je vrsta meditacije. Čitala sam mnogo o uticaju molitve i meditacije na ljudski mozak, prvenstveno u cilju liječenja.

„Molitva i meditacija su izrazito učinkovite u smanjivanju naše reakcije na traumatična i negativna događanja,“ potvrdio je doktor sa Stanforda David Spiegel, a jedna studija NYU Langone Medical Center je potvrdila da je molitva od pomoći i kod liječenja ovisnosti.

„Ljudi koji su se liječili od alkoholizma stavljeni su u MRI skener, a zatim su im pokazane fotografije povezane ispijanjem pića kako bi im potaknuli želju. I uspjelo je. No želje su se smanjile kada su se ispitanici molili. Podaci s MRI-a pokazali su promjene u predfrontalnom korteksu koji je zadužen za kontrolu emocija i semantičko uzdizanje emocija,“ pokazala je studija.

I dok molitva i meditacija imaju dokazane benefite, poplava raznih gurua i učitelja na tu temu kao da ostavlja dojam da ćete sve moći lako riješiti ako ste „prisutni“. To je taj mindfulness u igri.

Predavanja Ane Bučević zavela su mnoge da vjeruju kako je problem koji imaju u njima i kako je sve moguće riješiti pozitivnim razmišljanjem. Nije sve moguće riješiti pozitivnim razmišljanjem. Dokaz je i sama predavačica koja se razvela na vrhuncu svoje slave forsiranja pozitivnog razmišljanja, pozitivne misli jednostavno nisu dovoljne da nešto uspije. Trebaju djela.

Ali dok Bučević zna zašto to priča (jer od toga radi business), bojim se da mnogi vjeruju pogrešno kako trebaju „SAMO“ promijeniti svoju svijest da bi postali uspješniji, sretniji, voljeniji ili ne znam što već traže u životu.

Ako primijetite sljedbenike različitih gurua pozitivne svijesti, uočiti ćete da su među njima većinom žene. Ako primijetite sljedbenike novca, uočit ćete da su među njima primarno muškarci.
Žene više ulažu u razne kurseve napredovanja same sebe, a muškarci jednostavno napreduju. Oni djeluju dok žene razmišljaju kako djelovati. Nesigurnost tjera da se preispitujemo, da mislimo da trebamo mijenjati sebe, da je problem u nama, da trebamo još samo jedan kurs healing instruktora i onda smo spremne za osvajanje svijeta. I zato mislim da mindfulness može biti negativan po vas. Može vas odvesti na predalek put prije nego se usudite djelovati.

Zašto muškarci u većem broju propuštaju ovaj trend (iako ne kažem da ih nema, a i kad ih ima od toga naprave posao)? Mislite li da su oni manje sje*ani, pardon my French?
Ne bih rekla da su oni posloženiji u glavi od žena, ali su odgojeni s više samopouzdanja i s naglaskom na „pokaži što znaš“, dok je tradicionalan odgoj djevojaka počivao mahom na obuzdavanju naših emocija i želja, od seksualnih pa do poslovnih. „Nije to za cure,“ i „Fine cure to ne rade“. E pa odavno je Sanja Doležal pjevala da „loše djevojke idu kud god zažele“.

Vjerujući da je problem u nama, u našem razmišljanju i „nivou svijesti“, govorimo ženama da moraju raditi na sebi.
„Nešto kod tebe ne valja, imaš kočnice i trebaš ih otpustiti,“ nije konstruktivan savjet.

Kako se to otpuštaju kočnice, je li to mjerljivo ili je opet podložno raznim interpretacijama. Kad se ne uspiju otkočiti i nešto promijeniti, taj učitelj obično kaže kako se nisi dovoljno potrudila i da moraš još nastaviti „raditi na sebi.“

Vidim oko sebe nekoliko tako izgubljenih žena koje svake godine pronađu nešto novo što trebaju riješiti SAME i U SEBI. Ulažu u xy edukacija, retreatova i slično, a pritom štede da ulože u neku edukaciju koja će im promijeniti poslovni svijet. Il da se rastave. Il da naprosto odu na tu operaciju nosa zbog koje su nesigurne.

Sestro, nos je nebitan. Ali ako tebe tako smeta i patiš zbog toga, popravi ga i ajmo dalje! Nećeš valjda provesti život rješavajući sama sa sobom zašto ti se nos ne sviđa. Uživaj u životu.

I ja sam nosila aparatić za zube, većina nas žena se farba i rad x stvari. Ako misliš da nisam dovoljno feministica, udalji se odmah. Ne mislim da su prave feministice one koje brane drugim ženama da biraju kako će izgledati, niti je to temelj feminizma. Imati dlakave noge ili ne je izbor!

Foto: Unsplash

Većina tih “ja sam sjebana i nesigurna pa trebam nekog da me vodi za ručicu” žena ne makne s početne tačke nego samo analiziraju i analiziraju.
„Nešto u toj situaciji ne valja, uloži u nekretninu radi pasivnog prihoda za 20 godina kad budeš u penziji“ je konstruktivan savjet.
Ja volim konstruktivne savjete.

Ne volim tražiti rješenje tamo gdje ih opipljivo nema. Ne mogu okriviti boga jer su mi mama i tata rano umrli, ne mogu okriviti boga ni jer sam nešto zeznula.
Teže je onima koji nemaju neki vanjski razlog zašto je nešto loše jer moraju sami preuzeti odgovornost za to nešto. A ljudi mrze preuzeti odgovornost i reći „ja sam kriva zbog toga.“ Uvijek tražimo izgovore, povlačimo prošlost i nikako da se maknemo od tog sidra iz djetinjstva pa ni naš brod ne može krenuti dalje.

Nemojte me pogrešno shvatiti. Podržavam sve što nekom pomaže da se osjeća bolje. Mislim da su molitva i meditacija itekako korisne da neke stvari sagledamo s odmakom, mirnije i objektivnije. No ne mislim da su molitva i meditacija rješenje.

Prošla sam djetinjstvo obilježeno manjkom novca, razvodom roditelja pa smrti obaju roditelja, prošla sam njihove bolesti pa zatim pet godina vlastite borbe…tako da nemojte misliti da sam iz one kategorije „lako je tako.“ Nije bilo lako. Ali od razmišljanja i kukanja i molitve nema hljeba. Ima od rada i djelovanja.

(Očekujem poplavu vaših komentara da ne znam što je mindfulness, meditacija i slično. Uop štenije stvar u onom što to jest, nego kako to većina ljudi shvata – kao rješenje.)

 

Izvor: Barbara Slade Jagodić / Facebook

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije