Iako se čini da pantomima i fotografija baš i ne idu skupa, Omaru Z. Roblsu je upravo njegovo prethodno iskustvo u plesu i umjetnosti pokreta poslužilo kao inspiracija za nevjerovatnu seriju statičnih fotografija sa dinamičnom elegantnošću kakvu imaju i prave predstave.
My Modern Met
Ovaj Portorikanac koji sada živi u Njujorku fotografiše plesače čije graciozne poze predstavljaju kontrast naspram gradskih ulica. Oni izvode piruete i pliee u sred saobraćajnih gužvi, pored lokvica na trot oaru i drugih poznatih scena urbanog života.
„Poput pantomime, fotografija je takođe nevjerovatan način za neverbalnu komunikaciju… Pomoću nje mogu da zabilježim prolazne osjećaje i ispričam priču koja traje daleko duže nego bilo koja pozorišna predstava“, rekao je u jednom intervjuu.
U ovim fenomenalnim vizualnim pričama, balerine igraju savršene glavne uloge.
„Pokreti balerina i baletana se čine potpuno jednostavni za izvođenje, kao da im ne treba nikakvog posebnog truda. Istovremeno, svjesni smo da oni guraju svoja tijela do krajnjih granica onog što je zapravo ljudski moguće. Upravo je ta gracioznost i elegancija ono što nas oduševljava.“
Robls sarađuje sa plesačima iz Američkog baletskog pozorišta, kao i plesnim pozorištima u Harlemu, Portoriku i drugim mjestima. Njihovi zaleđeni pokreti su zaista fascinantni, naročito u kombinaciji sa okruženjem koje Robls pažljivo bira.
Muškarci i žene se elegantno izvijaju i poskakuju, nepoljuljani vrevom grada niti prirodnim elementima. Tako su, na primjer, mnogi portreti nastali tokom oluja pa kišne kapi lepršaju oko izvijenih ruku i nogu kao kakve šljokice.
Pored toga, Robls traži i senzacionalno osvjetljenje, bilo da koristi farove automobila, tamne sjenke zagasitih slijepih uličica ili kontrastno svjetlo zalazećeg sunca kako bi kreirao svoje pozadine.
Ova zbirka radova koja neprestano raste je zaprepašćujuća u svojoj raznolikosti, a obična šetališta čini teatralnim.
Upravo je taj kontrast između balerine ili baletana i urbane pozadine srž Roblsove vizije „da rasprši norme svakodnevnice, skrha monotoniju svakodnevnog života i predstavi svijet u kojem bismo se mogli kretati bez rigidnih pravila. Zabilježiti tu ideju beztežinskog stanja širom grada.“
Vjerujem da svako "zato" ima svoje "ali". Smijem se i tražim svoj zen.
