Osećam je u sebi po jedva čujnom šuštanju listova u knjizi ili po neprimetnom pucketanju parketa. Ali najčešće stoji, nevidljiva i nečujna , negde iza moje senke.
A ja satima živim u svesti o njenom prisustvu, što je meni mnogo više od svega što mogu da daju oči i uši i sva sirota čula.
Jelena žena koje nema I. Andrić
Milica Babić, najveća ljubav našeg jedinog nobelovca ostala je upamćena upravo po tome, kao supruga Ive Andrića.
Međutim, ona je sama po sebi bila fascinantna žena koja svakako i bez takvog supruga zaslužuje pažnju naše kulturne istorije.
Ta žena koja je bila prvi kostimograf u Beogradu, profesorica, dopisnik Politike, opremila je tri stotine dramskih, operskih i baletskih predstava…
Pričalo se da je Hitler bio fasciniran njenom ljepotom i vrlo uljudno i sa taktom prema njoj se odnosio nakon što su se sreli na nekom prijemu.
Milica je rođena u Bosanskom Šamcu 1909. godine u trgovačkoj porodici Stevana Babića i majke Zorke. Školovala se u Beču i Parizu. Kada je stigla u Beograd kao prvi školovani kostimograf novine su pisale : „Beograd je dobio maštovitu gospođicu, ona je čudesna, genijalna…“
Još je kao studentica u Beču kreirala kostime i prema svjedočenju tadašnjih studenata iz Bosne, pokušavala je na sve načine da „doskoči“ bogatom svijetu:
Izlazimo mi kao kakve kokete i bogataške kćeri a svi šapuću, pitajući se koje su to mlade bečke dame. Dočekuju nas s dubokim naklonom, propuštaju nas sa svim počastima koje se ukazuju aristokratkinjama.
Njen prvi suprug bio je diplomata, publicista, pravnik Nenad Jovanović, Andrićev prijatelj. Tako su se Milica i Andrić i upoznali i dugo godina bili kućni prijatelji. Neka svjedočenja govore da je njihova ljubav počela još dok je Milica bila u braku sa Nenadom.
Andrić je često dolazio kod Jovanovića i u diplomatskim misijama po Evropi zajedno su boravili. Milica je Andriću glumila i neku vrstu domaćice na prijemima koje je on priređivao. Prvi rukopis Na Drini ćuprija njoj je čitao i ona je učestvovala u redakciji tog rukopisa.
Nenad Jovanović proveo je za vrijeme Drugog svjetskog rata nekoliko godina u logoru Dahau a Milica i Andrić su se intezivno družili. Nenad je pri povratku iz logora obolio i ubrzo umro.
Godinu dana poslije smrti supruga Milica i Andrić su se vjenčali.
Milica je u raskošnoj kraljevski plavoj haljini i velikoj crnoj mašni u kosi ispratila Andrića u svečanu salu gdje se održala ceremonija prijema Nobelove nagrade.
U njenom Dnevniku zapisano je:
Stižemo u dvor. Svečane stepenice zastrte kokosovim tepihom, crveno do prvog sprata – tu su garderobe: prva za muškarce, druga za dame. Odatle plavi tepih do velikog salona. Tu nas dočekuju dvorske dame u uniformama i velikodostojanstvenici sa odelom i frakovima. Svi lakeji u crno i srebro.
Nobelovce su postrojili do vrata , u dubini i objasnili nam ko će s kim da uđe u galeriju na večeru. Na vrata , do kojih stojimo, ulaze kralj i kraljica , prinčevi i princeze. Zatim svako po prethodnom spisu dolazi po svoju damu. Po mene stari princ, kraljev brat. Andrić vodi princezu Dezire. Za večerom razgovor o Nobelovoj nagaradi….
Poslije Nobelove nagrade Milica i Andrić kupili su kuću u Herceg Novom. Nisu dugo bili zajedno, na ozakonjenje svoje ljubavi čekali su tridesetak godina a zajedno su proveli svega desetak. Milica umire 1968. Godine u Herceg Novom. Vojnim helikopterom Andrić se vratio sa umrlom Milicom u Beograd. Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana na Novom Beogradu.
Kuća u kojoj je rođena Milica Babić, u Šamcu , više ne postoji. Nalazila se u gradu , na uglu ulica Vuka Karadžića i Jovana Cvijića. Odmah prekoputa nje nalazila se kuća u kojoj je živio dr Zoran Đinđić.
Rodna kuća Milice Babić srušena je 1990. godine da bi se na tom mjestu napravila zgrada. Postojala je inicijativa grupe građana preko Radio Šamca da se ta kuća ne ruši kao spomenik kulture, nažalost niko to nije uspio spriječiti…
Ja sam Milicu mnogo voleo. Vi znate, šta je ona meni značila. Ona mi je bila sve. Andrić
Za pisanje članka korištena knjiga Monografija Bosanskog Šamca autora Nikše Nezirovića.
Tri sina, dvije knjige, jedan muž. Profesorica u školi, u kuhinji domaćica, iz hobija fotograf, pasionirani čitalac. Migracijski fenomen, iz većeg u manji grad.
