Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Nedostaje mi osjećaj mene, mene samostalne

Došla sa posla.

Nisam umorna, ali me noge bole, gospođa radi u proizvodnji, nosi teške zaštitne cipele.

Piše: Onaj što čita krišom Redakcija

“Sedela sam za mašinom, šila sam”, ja eto ne šijem ali nakon 16, skoro 17 godina školovanja ubacujem aluminijumske dijelove u mašinu.

Sad računam da li mi od satnice odbijaju 35%, tj. odbijaju sigurno, računam koliko hljeba mogu kupiti od ostatka. Mada, realno, koliko sam se karantenski uprasila, hljeb mi ni ne treba.

Elem, spremam povrće i kuham ručak. Imam kuminu Netflix šifru i puštam prvu random seriju uz čašu nekog afričkog vina. Kupila ga jer mi zvučalo egzotično. Nije egzotično ali je fino i slatkasto.

Napomena: na nogama radničke cipele, na rukama radničke rukavice a na noktima gel, friško odrađena korekcija. Gospođa je ostala sebi doslijedna.

Htjela sam vam pisati o toj seriji, ne ono “dobra je produkcija, efekti i gluma vrhunska”. Nemam ti ja o tome pojma. Nego sam vidjela njih da žive taj moj život i jako im je lijepo.

Imaju one probleme, sitne ali postoje. Lijepe su, zgodne i vrijedne. Potrudile se koliko i ja. Samo ja živim u proizvodnji i to mi je trenutno highlight godine.

To su tri drugarice, rade poslove iz snova u velikom gradu. Privatni život im je kompilacija američkih tragikomedija – kako ih ja zovem nekad od doba fakulteta.

Tad sam bila inspirativno nastrojena. Možda da sam tad počela pisati, imala bih ne 5, nego 25 postova…

Simpatične su, ti njihovi dečkići skroz za poželjeti, šefica im divna. Kolektiv isto nekako sladak.

I tako, od onog da mi samo nešto tandrče u pozadini dok spremam čorbu, dođoh do kraja sezone u toku poslijepodneva. Sreća pa nemam muža i djecu da mi traže sisu. Kažem “sisu” jer i to propagiraju u seriji.

I da, još jedan note: stalno su u štiklama. Žene znaju zašto. Ne ove naturalne što teže jedinstvu sa prirodom već mi obične što se našminkamo pa se Njemice čude.

Zašto je ta random serija bitna? Zato što, ako ništa pametnije, natjerala me da izbacim još jedan post. Djeluje da sam u tom super ekstrovertnom stanju i da zamišljam da i ja tako živim. Doduše, sjetim se da sam ipak nešto slično već imala i da mi nedostaje.

Nedostaje mi osjećaj mene, mene samostalne. Takva sam i sad ali to nije to, nije to ono što sam od sebe tražila i na čemu sam radila. Imam momente kad mislim da stranjam, da sam pogriješila jer sam to napustila.

Bilo je to ipak sigurno uporište ali i ono nije bilo dovoljno. Nije dovoljno da se osjećaš sigurno ako te ne ispunjava na nekom drugom nivou. Ne znam da li je to viši nivo, zato ga i nazivam drugim nivoom.

Tako da, ipak mislim da treba istrajati do tih štiklica, te sebe zamišljene dok ne postane stvarna. Tad ću vjerovatno biti još ponosnija, dok to dočekam.

Ko bi rekao da će američka budalaština biti tako produktivna i dati mi nadu. Makar za ovo jedno veče. Lijepo je.

I za kraj, jedan fun fact: proslijedila sam seriju drugarici koja kaže da joj je vagina u krizi epskih srazmjera.

Ako ništa od navedenog, ovo nek bude motiv da pogledate The Bold Type.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije