FantastičnonajnovijeNaslovna vijestNevjerovatnoRadoznala Lola

Fotografije koje prikazuju blaženi hedonizam rejv kulture 90-ih godina

Toni Dejvis (Tony Davis) govori o svojim iskrenim naletima neobuzdane radosti iz britanskog zlatnog doba klabinga i o tome šta njegove fotografije znače generaciji rejvera koji se osvrću na noći koje su oblikovale njihovu mladost.

Maja Dropić

Huckmag

Demonizovana od strane tabloida i progonjena od policije koja je tada još uvijek bila poljuljana krvavim ratom protiv rudara, rejv kultura bila je uvreda za Tačerovske ideale 80-ih. Izbjegavajući nezavisnost u zajednici, ovaj period je obilježen širom svijeta poznatom muzikom, moćnim drogama i zajedničkim, božanskim hedonizmom.

Fotograf Toni Dejvis je proveo kratak period svoje karijere snimajući nevjerovatne snimke rejv scene u klubovima, magacinskim zabavama i benzinskim pumpama središnjeg dijela zemlje.

Dokumentovanje ovih prolaznih, originalnih trenutaka u britanskoj kulturi prirodno je došlo Dejvisu. Nakon što je njegova mladost bila ukorijenjena u suprotnoj kulturi panka i sjevernjačke „soul“ muzike, njegova sposobnost da prepozna dolazak nove ere bila je instinktivna. „Prvo sam vidio bendove, išao u klubove, plesao – a zatim se house muzika pojavila sredinom 80-ih“, on se prisjeća.

Dejvis je, prije nego što je otpušten, radio kao inženjer dok se scena postepeno rađala. Iskoristio je ovu priliku da se otisne na kreativni put, ali njegove rane težnje da postane kinematograf su potkopane nedostatkom sredstava. Troškovi škole filma „su bili visoki kao cijena kuće Vijeća“, a to ga je ostavilo sa tek nekoliko opcija.

Pronašao je inspiraciju kada je otišao na put u Ibicu 1989. godine. Tu je posjetio mjesta Amnesia i Cafe Del Mar i bio je očaran klubovima, kulturom i klijentelom – „grupama djece u farmerkama i sa tregerima“.

Nakon povratka kući i upisa na koledž u rodnom Notingamu (Nottingham) , Dejvis je počeo da posjećuje rejvove i da nosi svoju kameru sa sobom. „Klubovi sa house muzikom sredinom 80-ih pa nadalje i odlazak na Ibicu, to je postavilo put za izlaske i fotografisanje. Rejv scena je postojala i ja sam je već iskusio. Bila je neodoljiva, zaista. “

Dejvis je brzo pronašao prepoznatljiv stil, sa umijećem hvatanja iskrenih kadrova neobuzdane radosti u gomili. „Bila je to donekle neupadljiva tehnika koju sam koristio u to vreme. Umjesto da „napadam“ fotoaparatom i blicevima, ja bih otišao nešto dalje i pogledao oko sebe. Vidio bih zanimljivu grupu ljudi, malo plesao u njihovoj blizini, zatim bum, uslikao jednom, dvaput, triput, pa bih nestao. “

Fotografije su decenijama stajale nepomično u vlažnim garažama i prašnjavim tavanima, sve dok Dejvis nije napravio Instagram nalog i počeo da ih objavljuje krajem 2019. godine. Odgovor na njih se desio momentalno – posebno od bivših rejvera. „Sirovost slika – veoma malo njih je objavljeno. Lijepo je što se one sada sviđaju ljudima.“

Gotovo nestvarna nostalgija za ovim periodom je vidljiva u komentarima – ljudi koji pronađu sebe ili svoje prijatelje na fotografijama Dejvisa ponovo proživljavaju uspomene na drage noći i šeruju klubove i DJe koji su oblikovali njihovu mladost.

Još jedna česta reakcija na Dejvisove slike jeste pripovijedanje kako su društvene mreže i pametni telefoni uništili noćni život. Ova isključivost 90-ih nije nešto iza čega on stoji. „Želim da se moje stvari povežu sa ovom trenutnom generacijom, generacijom od prije deset godina i generacijom od prije dvadeset godina. Umjesto što kažete ‘ovo je bilo najbolje doba, sad je sranje. ”

Reakcija koju Dejvis najviše cijeni jeste prizivanje kratkih sjećanja na ovo doba slobode. „Oni vide sebe – tada su imali vremena da zastanu, 30 godina radnog staža, djeca i sve ostalo, a ta jedna slika ih vrati unazad. Ta slika prikazuje kako su se oni osjećali.“

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije