Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Učile su nas kako razvući pitu, kako od dinara napraviti dva, ali niko nas nije naučio…

Sjedile smo na hladnom betonu.

Nismo znale ništa o svijetu osim da se našim majkama ne može vjerovati.

Piše: Enesa Mahmić Redakcija

Iz džepova su vadile recepte i savjete od kojih nikom nije bilo bolje. Oprati u 3 vode, pustiti da odstoji 40 dana. Trava iva od mrtva pravi živa, a pogledi su im bili odsutni i umrtvljeni. Naše dobre majke, hodajući leševi.

Učile su nas kako razvući pitu, kako od dinara napraviti dva, ali niko nas nije naučio kako se sastaviti poslije pada.

Niko nas nije učio asertivnosti, kako da se zauzmemo za sebe bez podilaženja, bez osjećaja krivice. Kako da izrazimo svoje potrebe i stavove na direktan i nedvosmislen način, a da pritom ne povrijedimo druge.

Niko nas nije naučio kako ostaviti sve i otići onda kad nam u utrobi ključa, kako početi sve nanovo.

Bile su duge šutnje i vječita skrivanja. Supruga je skrivala stvari od muža, muž od supruge, djeca od roditelja, porodica od komšija. Neka, ne moraju oni znati kako nam je. Ne znamo ni mi kako je njima. Oni ništa svoje ne govore.

Skrivali smo se iza hiljadu maski, gutali smo neizgovorene riječi sve dok nismo potpuno izgubile sebe, dok se nismo utopile u tu bezličnu masu.

S ljudima treba oprezno, reče mi jučer Sanja. Što širi osmijeh više mu stvari fali. Što ljepše riječi više će te zajebat. Vidi onu mačku, okotila se na krovu. Zna da su dolje psi.

Gledala sam bore na njenom licu, odraz svakodnevnih briga. Sjećala sam se onih dana kad smo sjedile bezbrižno na betonu. Kada smo kupovale modne časopise i na staroj singerici šile ekscentrične kreacije.

Prolaznici su nam dobacivili uvrede i prostote, ali nas nije bilo briga. Sjetila sam tih bezbrižnih dana kada smo imale snove, kada smo vjerovale da može  drugačije, dok nas provincija nije progutala.

Nemam vremena za kafe, nikakve kafe. Znaš kako to ide. Muž, djeca, a htjela bih… – i tu joj se glas utanjio.

Zagrlila me snažno, onako kako grlimo one što nas istinski poznaju, prihvataju i nigdje ne bježe.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije