LjudiMedicinanajnovijeNaslovna vijestPojaveRadoznala Lola

Nismo raskinuli, ponašao se kao da ne postojim

Kada se osvrnem na proteklih 10. godina, vidim mnoge verzije sebe.

Prevela: Maja Dropić

Shameless Mag

Foto: Unsplash

Neka poglavlja su više uznemirujuća od drugih, kao kad sam imala 23. godine, živjela kod roditelja, očajnički željela da budem voljena i kada nisam imala nikakvih granica. Trebalo je da nekoliko puta izgubim sve da bih počela biti svjesna moje prošlosti, obrazaca ponašanja koje sam ponavljala, da bih počela da se zalažem za sebe.

„Kamil, zašto ti se uopšte sviđa ova serija?“ Buljio je, podignutog čela, u ekran. Ja sam ležala na njegovom krevetu i gledala prvu sezonu serije „Djevojke“ na njegovom računaru. Bila je nepristojna, stvarna, a ja sam bila zaintrigirana sirovošću žena.

„Ne znam… nekako mi se sviđa…“ Bila sam blago postiđena, ali više od toga osjećala sam da ću uskoro upasti u nevolju. Iako sam imala 22. godine, i dalje sam se osjećala kao dijete. Radila sam, izvodila stand up komediju i živjela sa roditeljima. Tada sam imala prvog momka.

„Ova serija je glupa. Zbog nje će žene misliti da se zaista mogu tako ponašati. Šta god, to je tvoj mozak“. Osjetila sam kako se njegova nervoza probija kroz moje tijelo dok je izlazio iz sobe.

„Da, u potpunosti si u pravu“, povikala sam za njim. „U redu, završila sam sa gledanjem! Uostalom, Lina Danham nije čak ni privlačna, šta je ona umislila!“Ugasila sam monitor dok sam se molila da to što sam gledala ovu užasno glupu seriju ne uništi našu zajedničku noć. Osjećala sam se glupo i nadala sam se da on neće to isto misliti zbog ovoga.

Foto: Unsplash

Na početku veze sam primjetila da je on imao nekih problema sa ženama uopšteno, ali u to vrijeme nisam znala da se založim za sebe ili za druge žene. Nisam vidjela problem sa njegovim nedostatkom podrške i imala sam utisak da sve u mojoj vezi miriše na ruže. U stvarnosti je mirisalo na korov, stari pijesak za mačke i Glade osvježivač vazduha.

„Reci nekog pjevača boljeg od Fredija Merkjurija, hajde, ne možeš!”

„Uh, Vitni Hjuston, Aretha Frenklin, Adel….“

„Ne, nisi u pravu!“

Ušutila sam da bi mu udovoljila, ali me je stomak bolio svaki put kada bih se povukla. Otkrila sam da je bilo lakše da budem saglasna jer je to značilo manje haosa, kojeg mi je već bilo preko glave. Što sam više ovo radila, manje sam obraćala pažnju na svoje tijelo. Pretvarala sam se da je sve u redu, ignorisala sam ono što je moje tijelo pokušavalo da mi kaže i umjesto toga počela sam da ga mrzim zbog njegovih nedostataka.

Moja mama je poslednjih nekoliko godina bila van svake kontrole sa svojim pićem, a nakon što je uzela mom ocu novac tokom razvoda, pokupila se, otišla i brzo nastavila dalje stvarajući novu porodicu bez nas. Moj tata se mučio; nagodio se u razvodu preuzevši veliku sumu duga koji je stvorila moja mama, a sada je imao četvoro djece o kojima se trebao brinuti. Svako od nas djece se nosio sa ovom novom stvarnošću na svoj način. Bila sam depresivna i uznemirena, ali nije bilo nikoga da mi pomogne da shvatim šta se desilo.

Umjesto toga, dopustila sam sebi da me vodi momak kojem sam dozvolila potpunu kontrolu u našoj vezi. Bila sam depresivna, osjećala sam se loše u vezi sebe. Nisam mogla razmišljati niti izraziti svoja osjećanja adekvatno, nisam znala gdje da počnem, a moj stomak je snosio posljedice sa probavnim problemima i stalnim cističnim aknama, što je samo pogoršalo moje već nisko sampouzdanje. Žalila sam za gubitkom majke, za koju sam mislila da će uvijek biti tu za mene. Dok sam bila povrijeđena njenim odlaskom i željela da se ona vrati, koristila sam svoje tijelo da se pretvaram da sam ljudsko biće dok mi je um bio negdje daleko.

Foto: Unsplash

Godinu dana od početka ove razarajuće veze mojoj sestri je dijagnostikovan rijedak oblik raka. Njena dijagnoza me je sasvim uzdrmala. Moja mama je još uvijek bila van naših života, nesposobna da nam bude majka, a moja sestra je željela da ona i ostane daleko dok je započinjala hemoterapiju.

Kada je došao moj rođendan, moja porodica se već mjesecima borila sa dijagnozom moje sestre, pa smo moj momak i ja odlučili da za vikend odemo na Nijagarine vodopade. Sjećam se kako sam se fizički osjećala slabo. Bila sam uznemirena, jedva sam spavala i jela.

Dobila sam ciste na jajnicima, izgubila sam oko 7 kilograma i koža mi je bila užasno ispucala. Moje samopouzdanje je u svakom momentu bilo nisko. Gledajući unazad, teško je povjerovati da nikada nisam vidjela da imam pravi problem sa zdravljem.

Došli smo do hotela nakon velike svađe i sve što sam željela bilo je da spavam. U nekom trenutku smo razgovarali o posjeti njegovoj porodici koja je živjela nekoliko sati udaljenosti od nas i pitala sam šta je njegova porodica rekla kada im je rekao za dijagnozu moje sestre. „Pa, još im nisam rekao. Mislio sam sačekati dok ih ne vidim lično za nekoliko mjeseci ili tako nešto. “ Rekao je to tako ležerno, kao da sam idiot što to pitam. Bila sam sasvim zbunjena. Nije li ovo bila velika stvar? Stomak mi se sve više i više stezao.

Ali ponekad se on činio nevjerovatno brižan. Donosio je ljekovite kolačiće i motao džointe za moju sestru nakon hemoterapije. Sjetila sam se kada sam uvukla puno džointa na jednom koncertu i počela da paranoišem. Pitala sam ga da li može nazvati mog tatu jer sam umislila da sam pušila kristalni met. On me je utješio, “To je samo trava Kamil, ne brini.” Lijepo se brinuo o meni sigurno me vratio kući. Osvrćući se unazad, shvatam da je trava bila njegov ljubavni jezik i dobro ga je govorio. Ti momenti ljubaznosti držali su me u vezi jer se činilo da nadmašuju toksičnost.

Jednog dana nisam bila raspoložena i on je pitao: „U čemu je tvoj problem? Ponašaš se čudno? Da li je to zato što je tvoja sestra bolesna? Ne vjerujem u to.“ Znala sam kako se ove prepirke odigravaju: rekao bi mi da nisam u pravu što osjećam šta god bih tada osjećala. Ali ovaj put je bilo drugačije; Nije me bilo briga šta on misli kad sam odgovorila: „Da, zapravo, to ima veze sa mojom sestrom. Trenutno se mnogo toga događa i ne osjećam se sjajno. “ Izašla sam.

Sjela sam sa tatom i najmlađom sestrom i rekla im koliko su stvari postale loše. Njihova podrška i ljubav su mi dali samopouzdanje da napravim promjenu. Svim silama sam se trudila da uživo prekinem s njim, ali bi me on na kraju odgovorio. Par sedmica kasnije stvari su se pogoršale, pa sam prekinula s njim putem telefona. Ostavila sam telefon u svojoj sobi dok smo tata i ja zajedno gledali film u dnevnoj sobi. Dobila sam više tekstualnih poruka od njega i naposlijetku sam se javila na njegove pozive, jer nije prestajao zvati. Napao me je što sam raskinula sa njim putem telefona.

Foto: Unsplash

Prije nego što se sve ovo dogodilo, odabrana sam da nastupim u uvodnom dijelu jedne komedije. Pojavila sam se sama, uznemirena i nervozna. On je bio tamo. Čak i dok smo još bili zajedno, rekao je da neće doći. Zašto je sada bio tamo? Bila sam ljuta i moja gluma je bila katastrofalna. Poslije sam mu prišla i upitala ga zašto je došao. Podsmjehivao mi se i rekao je da je tu zbog drugara koji takođe glumi. Udaljivali smo se od vrata ispred kojih su stajali mnogbrojni ljudi kad je rekao: „Bićeš dobro, a ja neću. Pronaći ćeš nekoga, a ja ću naći neku bezveznu djevojku koja voli da puši travu“. Odjednom sam osjetila poznatu potrebu da se pobrinem za njegova osjećanja. Sjedio je u autu svog prijatelja plačući dok sam ja stajala tamo i osjećala se krivom i zbunjenom. Pomirili smo se krajem te sedmice. Sjećam se da mi je tada rekao „Ako ikad raskinemo, a ti budeš pričala o meni na sceni ….“ Tada je počeo imitirati radnju kopanja groba.

Dvije sedmice kasnije, bila je to posljednja noć da smo bili zajedno i moje tijelo je osjetilo kakav je nered bila ta veza. Činilo se da mi moje tijelo pokušava sve vrijeme reći, ali ja ga nikad nisam slušala. To je bilo kao da je moje tijelo govorilo: „Isuse, moram li da ti to nacrtam, Kamil?“

Čitavu noć sam uzastopno imala dijareju. Otišla sam najmanje 50 puta iz kreveta do toaleta i nazad. Nikad ga nisam vidjela nakon toga. Prestao je da odgovara na moje poruke.

Nismo raskinuli, ponašao se kao da ne postojim.

Poslao mi je poruku: „Kako je lijep i sunčan dan, nadam se da ćeš uživati u njemu! Spakovao sam tvoje stvari u kesu, pa ih pokupi kad stigneš. “Pokupila sam ih, napola očekujući neki razgovor da zvanično završimo ili možda još neku diskusiju o tome kako on voli lijepo vrijeme.

Sve što sam pronašla bila je kesa sa mojim donjim vešem, pidžamama i kokosovim uljem. Pitala sam se da li mu je toliko trebalo da ima kontrolu da se pomirio sa mnom samo da bi on mogao imati završnu riječ.

Foto: Unsplash

Da ste me tada pitali šta sam naučila iz te veze, ne bih zapravo imala odgovor jer sam bila ljuta, osjećala sam se izdanom i slomljenom. Kada sam se počela rješavati svega što mi više nije služilo, moje tijelo je počelo zacjeljivati i ne mislim da je to puka slučajnost. Da me sada to isto pitate rekla bih vam da sam naučila o važnosti slušanja moje utrobe. Spoznala sam duboku utjehu koju daje emotivna podrška, sposobnost praštanja i naučila sam da slušam svoje tijelo jer ono možda zna stvari prije mene. Naučila sam da praštanje nije za osobu kojoj trebam oprostiti, već za mene.

Morala sam da prežalim svoju majku, koja zapravo nikada nije bila tu za mene, i morala sam da prežalim sebe, malu djevojčicu koja je ušutkivana pokušavajući da kontroliše haos. Mala djevojčica koja je ušutkivala sebe da bi bila voljena. Morala sam da oprostim toj djevojčici koja se nastavila pojavljivati u meni i da joj kažem da sam tu da je saslušam …. konačno. Sada sam bila tu da se brinem o njoj.

Sada sam na pragu tridesetih, moje posljednje dvadesete duboko usađuju iskustvo kroz koje sam morala proći, moja majka je bila najveći učitelj za postavljanje granica a oni s kojima sam bila u vezi za slušanje mog tijela. Naučila sam kako da se izrazim i kako da se suosjećam i preuzmem odgovornost, za verziju mene koja to nije mogla. Duboko razumijem nesebičnu ljubav koja je u velikoj mjeri drugačija od svega na šta sam navikla. Uživam u privilegiji da to dijelim sa ljudima i da to ne shvatam zdravo za gotovo.

 

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije