LjudiMjestanajnovijeNaslovna vijestPojaveRadoznala Lola

4 načina manipulacije koje koriste političari

Kako postati majstor za uočavanje manipulacija, kako se boriti protiv manipulatora, kao i mnoga druga pitanja vezana za ovu temu razmotrena su kroz knjigu Na pogrešnog ste se namjerili Kovpaka i Kamenjukina.

Redakcija

Foto: Mondo.ba

Upravo zato ću je ovdje iskoristiti kako bih predstavila neke od manipulacija koje koriste naši političari, ali i drugi ljudi kojima smo okruženi.

1. Tehnika ponavljanja

Ova tehnika je toliko moćna da je u jednom trnutku naše istorije dovela do potpunog razaranja cijelog jednog castva.

Okrutni rimski senator Katon Stariji kada bi govorio u senatu svako bi svoje obraćanje završavao riječima ,,osim toga, mislim da Kartaginu treba razoriti“. Ovo bi ponavaljao i kada bi držao govor o nekom političkom pitanju, kao i kada bi govorio o, recimo, cijenama voća na tržnici. Ponavljati jednu te istu frazu kao papagaj čak i onda kada nema nikakvog smisla da se ona izgovara je zaista smiješno. Zato su Katona na početku mahom i ismijavali.

Međutim, vremenom se to da ,,Kartaginu treba razoriti“ toliko snažnim lijepkom zalijepilo u svijesti rimskih državnika i građana da je počelo izgledati jednako normalno i neophodno kao što je napraviti ručak i označilo propast Kartaginskog carstva.

Zato je važno uvijek s vremena na vrijeme preispitati stvari koje nam se čine potpuno normalne i uobičajene. Možda one nisu tu zato što to stvarno zaslužuju, već zato što ih je neka prepredena manipulacija tu dovela.

Nedavno sam gledala jednu emisiju u kojoj je gostovao jedan naš političar. U jednom trenutku ga je voditeljica zaustavila i pitala: ,,Ali, zašto toliko ponavljate da ćete pobijediti na narednim izborima? Kako možete biti toliko sigurni u to?“. Moguće da jednim dijelom taj političar ima objektivne pokazatelje dobrih rejtinga, ali sam uvjerena i kako svjesno i namjerno bira da je to baš ono što konstantno ističe prilikom pojavljivanja u javnosti. Nije tajna da političari inače svjesno biraju da ponavljaju fraze kroz koje ističu svoju moć, snagu, popularnost baš kako bi postigli efekat manipulacije koja se ostvaruje upornim ponavljanjem istog.

2. Emocionalna zaraza

Postoje zabilježeni slučajevi gdje su ljudi na koncertima bjesomučno bježeći od (lažne) uzbune povrijeđivali i ubijali jedni druge. Dovoljno je da neko pusti virus panike pa da se ona brzinom svjetlosti multiplicira u masi i dovode do potpuno bezglavog ponašanja koje vodi u propast.

Informacije i emocije se daleko brže šire što je u pitanju veća masa, pa je zato skovan termin emocionalna zaraza.

Kad se određena informacija ,,napuni“ određenim emocijama:

  • Ruši se barijera razuma
  • Kod osobe dolazi do eksplozije strasti i ona biva snažno uvučena u priču, kao i emotivno angažovana oko njenog sadržaja

Tako, političari svojim emocionalno nabijenim govorima vrlo lako dobijaju čovjeka koji je onemogućen da potpuno racionalno misli, u sebi nosi veliki naboj emocionalne energije i natprosječno pažljivo prati sve što govornik izgovara. Političar u cijeloj ovoj igri bira dominantno kojom emocijom/emocijama će ,,preplaviti“ ljude, kao i gdje će svu tu enrgiju usmjeriti.

 

3. Glumljenje slabosti

Kada nekoga doživljavamo kao slabijeg kod nas se automatski pali mehanizam popustljivosti. Neki ljudi zato koriste moć glumljenja žrtve kako bi smanjili negativne reakcije drugih na neke njihove postupke.

Izjava jednog našeg političara:

Mi nemamo avion, mi nemamo nikakav bijeli hljeb ja sam, na birou rada dakle kroz tri četiri dana, ja lično živim vrlo skromno, hranim se tu u Predsjedništvu ali hranim sve svoje ručkove, za jednog predsjednika sam ja siromašan čovjek.

4. Manipulacija strahom

“Nemoj slučajno da je ko glasao za njih, izbacićemo ga s posla”…

Ovu manipulaciju u svakodnevnom životu koristimo oslanjajući se na neinformisanost osobe. Recimo, u knjizi je naveden primjer u kojem roditelj plaši dijete izrazima poput onog da će ga odvesti ciganka ako ne bude slušalo. Ipak, kada bi dijete bilo adekvatno informisano znalo bi da to nije moguće.

Isto je i sa političarima. Oni nas uglavnom plaše stvarima o kojima nismo adekvatno informisani. Kada čovjeka ubijedite u nešto i tako izazovete u njemu veliki strah on će da bi se riješio ove neprijatne emocije biti motivisan da radi razne stvari koje inače pod drugim okolnostima ne bi.

Način ne koji se možemo odbraniti od ovoga jeste da kada čujemo da nas poitičari nečim zastrašuju budemo svjesni da je moguće da je to samo manipulacija. Važno je da onda istražimo da li je riječ o stvarnoj prijetnji, da jasno preciziramo koja je vjerovatnoća da se nešto takvo stvarno desi. Neophodno je da se trudimo da se informišemo iz nezavisnih i sigurnih izvora. I to ne iz jednog izvora, nego iz više njih.

Šta na ovo kaže psiholog?

Psiholog Mihajlo Jovanović rekao je kako je jedan od načina na koji možemo spriječiti manipulativno ponašanje drugih upoznavanje osobe sa posljedicama njenog ponašanja koje će se desiti nakon što se potrudimo da poduzmemo nešto i zaštitimo naše granice.

Ako neko viče na nas možemo upotrijebiti upozorenje da ćemo napustiti prostoriju i da ćemo na razgovor pristati samo ako ne bude vikanja. Takođe, možemo osobi istaknuti neke pozitivne posljedice koje bi se mogle pojaviti ukoliko prestane sa lošim ponašanjem. Možemo reći kako bismo mogli uživati u ručku, miru i zajedničkom razgovoru ako ne bude vikala.

Ako ovu tehniku prenesemo na širi društveni plan onda bismo mogli zaključiti kako bi se loša ponašanja političara (kojih u našem društvu ima zaista mnogo) mogla gasiti kada bi oni bili upozoreni na negativne i pozitivne posljedice koje bi mogle nastati. Smatram da je najveći problem kod nas upravo nedotatak ovih prvih – negativnih posljedica. Naše društvo veoma malo kažnjava, naspram toga koliko nagrađuje političare čak i onda kada pokazuju ponašanja koja ugrožavaju naša temeljna prava. Kultura zdrave novinarske kritike, kažnjavanja na izborima loših političkih postupaka, protesta i drugih vidova kažnjavanja loših političkih ponašanja kod nas ima veoma malo i to je jedna od glavnih kočnica političkom razvoju društva, rekao je Mihajlo.

Iako to svi, više-manje, znamo važno je snažno osvjestiti činjenicu da je veći dio medijskih izlaganja političara vrlo pažljivo osmišljen. Zato je neophodno što češće se pitati koja je stvarna poruka i namjera koja se krije iza onoga što govore i rade.

 

 

Piše: Nikolina Deletić

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije