Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Armina Herić: Bravo, drugarice, samo naprijed, odlična si danas!

Jeste li ikada stali pred ogledalo, pa tamo, umjesto sebe, vidjeli osobu koja vas pita: “Gdje si se izgubila?”.

Armina Herić

Ja jesam. Više puta. I svaki put sam znala odgovor na to, ali na pitanje “Kako ću se vratiti?” sam jedva pronašla.

Godinama me kroz život vodila misao da vrijeme treba trošiti na stvari, ljude i događaje koji te čine sretnim jer nikada ne znaš koliko vremena imaš, ali uvijek znaš šta te čini sretnim. Tako sam i živjela.

Dok jednom nisam stigla do tačke na kojoj sam shvatila da sam u nekom trenutku zaboravila šta me čini sretnom. Znam i kad se to dogodilo. Kada sam prvi put pomislila da nisam nekome dovoljno dobra, krenulo je nizbrdo.

Korak po korak, pokušavajući pronaći razloge zbog kojih nekome nisam dovoljno dobra, prestajala sam tražiti razloge za vlastitu sreću. Jednostavno, prestala sam raditi stvari koje me usrećuju jer sam vrijeme trošila na preispitivanje, na tugu i na nemilosrdno nabijanje kompleksa samoj sebi.

Tako sam, tražeći način da nekome budem dovoljno dobra, prestala biti dobra samoj sebi. Čekajući tuđu ljubav, zaboravila na more ljubavi koju sam već imala i još gore, zaboravila sam voljeti sebe.

Foto: Canva

Čekajući tuđe poruke, pozive, dolaske, zaboravila sam razgovarati sama sa sobom. Zaboravila sam kakve filmove volim, koje mi se knjige dopadaju, šta volim jesti. Sve moje nesigurnosti su isplivavale na površinu i potapale one stvari zbog kojih sam nekada bila sretna. Zaboravljala sam čak i na ljude koji me vole.

Pa me onda savjest grizla u glavi i u duši. I tako ukrug. Začarani. Krug iz kojeg sam jedva izašla. Tako sam shvatila da ja uvijek u životu nešto čekam i da sam u tom čekanju zatočena kao u čahuri dok vrijeme prolazi, a moji snovi su na stend baju i čekaju da se trgnem iz letargije.

Čekajući tuđe evaluacije, zaboravila sam na svoje dobre strane, a kompleksi su se samo nizali, jedan po jedan. Bila sam hronično tužna. I lijepa. Priznajem, sebi sam ponekad bila najljepša kada sam bila najtužnija jer valjda sam te unutrašnje ruševine nekim čudom uspjevala dotjerati da izvana izgledaju lijepo. To je otprilike kao da izvana izgledate kao Alhambra, a unutra ste neka građevina koju je pokosila prirodna ili nuklearna katastrofa.

Bila sam hronično tužna, melanholična i letargična dok jednom nisam shvatila da jesam dovoljno dobra. Sebi. I da je to ipak najvažnije. Jer, drugarice, ako nisi dovoljno dobra samoj sebi, nećeš biti dovoljno dobra ni tom nekome koga čekaš.

Pogledaj se u ogledalo. Takva kakva si, već jesi dovoljno dobra. I dovoljno si lijepa. I raščupana i dotjerana i sa podočnjacima i sa šminkom i sa celulitom i sa nekoliko kilograma viška i sa krivim zubima i u pidžami i na štiklama i kada se smiješ i kada plačeš i umorna i razdragana.

Ako takva nisi dovoljno dobra, nećeš biti nikada. Ovo je tvoje vrijeme. Sada živiš i preturi čitav svijet, ali nađi nešto što te čini sretnom. Nešto što nije druga osoba i što ne zavisi od nečije poruke. Nešto što ne zavisi od nekog mitskog bića, pola muškarca, a pola hoću-neću.

Čini li te sretnom da pišeš tužnu poeziju? E pa piši tužnu poeziju dok ne iscijediš dušu u stihove i baš te briga da li će se nekome dopasti, hoće li neko misliti da si patetična i hoće li se neko pitati da li si depresivna.

Svoje vrijeme prvo posveti samoj sebi, a ne nekome ko ti daje mrvice vremena i pažnje kojima te hrani kao ptiče, dovoljno da preživiš, ali nedovoljno da naučiš letjeti i da odletiš. A čak i ako ti odrežu krila, e pa izrašće ti nova, još bolja i veća!

 Trebalo mi je vremena da kažem sebi da neću više čekati. Trebalo mi je vremena da otkačim šlepove. Trebalo mi je vremena da ponovo počnem obraćati pažnju na sebe i da se ponovo zavolim.

Istina, još uvijek nisam potpuno izgradila ni samopouzdanje, ni ljubav prema sebi i nisam se riješila baš svih kompleksa, ali ipak, više me niko iz ogledala ne pita gdje sam se izgubila. Ponekad samo šuti, a ponekad mi šapne: “Bravo, drugarice, samo naprijed, odlična si danas!”.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije