Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Boriti se protiv sebe sama jeste najteža borba,zar ne?

Kako stvarati nešto lijepo dok si okružen mrtvilom?

Kako stvarati nešto što cvijeta smislom kada se nalaziš u besmislu?

Piše: Andrea Slijepčević Redakcija

Kako se ponovo vratiti sebi? Ima li mene uopšte više? Da li sam sebe odavno već izgubila u sve većem sivilu haosa koji me okružuje?

Kako ponovo upaliti svjetlo u duši i otjerati tamu ako su mi ruke potpuno vezane konopcem trnja  današnje svakodnevnice?

Prazni razgovori, prazni pogledi, prazne duše. Možda sada pravo pitanje nije KAKO izaći iz sistema smrti koji je izgubio svaku vrijednost već da li to ŽELIŠ? Želja.To je specifičan pojam.

Želiš li živjeti na rubu vlastitog postojanja? Možda ti je previše komforno u sopstvenom rasulu? Religija,umjetnost,politika,ovo ili ono. Jesi li izabrala već? Ili si poput mene i ne želiš da biraš? Zašto ne bi željela da biraš? Vrlo jednostavno zapravo.

Zašto bi morala da pripadaš nekome,nečemu,nekom sistemu. Zašto nije dovoljno da pripadaš samo sebi. Da budeš ono biće koje zapravo jesi. Da nosiš u sebi harmoniju svega onog što voliš,što te zanima,što te inspiriše. Kako u okeanima nihilizma, po čijoj površini putuje svijet, možeš pronaći ljubav, sreću, pronaći sebe?

Foto: Canva

Može li se okean isušiti? Pitam,onako, dječijom radoznalošću. Na tebi je sve. Boriti se protiv sebe sama jeste najteža borba,zar ne? Borba koja traje vjekovima u prošlost. Borba sa vlastitim demonima koji ti vrište u uho svakoga dana.

Okupirani smo posmatranjem svijeta koji nas okružuje i tako sasvim zanemarujemo onaj koji je u nama samima,a vjerujte mi,on je beskonačan. Kosmos iznad nas i kosmos u nama. Oba beskonačna. Oba tako puna duboko skrivenih tajni ali i istina.

Da li je blagoslov ili proklestvo kada to spoznaš? Nisam sigurna. Ali jedno tvrdim,na put prema sebi, zakoračićeš onda kada se oslobodiš svih predrasuda.

Tek tada ćeš udahnuti zapravo. Prvi uzdah slobode uma sličan je prvom uzdahu novorođenčeta. Sloboda se javlja u trenutku zapamti. Kada je osjetiš i ona tebe,onda je imaš. Pusti je neka pleše sa tobom dok koračaš kroz život. Pogled bez predrasuda pogled je slobode.

Takav pogled više ne teži ka dole,ka prolaznosti. Sada već vidiš nebo koje se tako divno prostire iznad svih nas. Ali čuvaj se. Nije put do samog sebe tako jednostavan kao što zamišljamo. Ako se svijetlo ugasilo,možeš li da naučiš da gledaš u mraku? Šarenilo svega dostupnog danas te zavodi,svakodnevno.

Ne dozvoli da te zavede jer i prije nego što tvoje biće postane svjesno tama će postati mjesto u kojem prebivaš. U okeanima šarenila nemoj ostati prazne duše. Šarenilo svega,u kojem živimo,te mami i pruža ti zagrljaj od kojeg polako umireš. Postaješ sjena sebe. Um i duša. Njihova harmonija.

To je ono što može da održi svjetlo u tvom pogledu. Inače,u suprotnom,više nećeš jasno vidjeti niti moći izabrati,u moru izbora,onaj pravi. Toliko mogućnosti, toliko izbora ali kako znati koji je pravi,koji je vrijedan? Upitaj sebe.Onako čisto i iskreno.

Duši nije mjesto u taminici mase,nije ni tebi.

Zagrli samu sebe i tek onda možeš da gledaš drugim očima i ono što te okružuje…

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije