Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Milanka Blagojević: Plakanje sam odgodila za sutra

Plakanje sam odgodila za sutra ili u neko dogledno vrijeme.

Danas ću jesti brokulu i morske plodove.

Milanka Blagojevic

Biću jaka i zdrava.

Živjeću dugo, skoro kao moja baba.

I ona je plakanje odgađala za sutra ili neko dogledno vrijeme.
Sad ko da gledam sjedi tamo i plače, plače, sjeća se kako je bježala od ustaša
A blato u našim šumama duboko i ljepljivo.

Sjeća se kako nije uspjela da skine temepraturu djetetu od godinu dana,
Nije stigla da žali, gledala je preko ramena, uvijek su je gonili ustaše,
svekar i muž.

Sad tamo sjedi i plače. Kraj nje moj otac pije čaj od nane i škrguće zubima,
razmišlja kako sam ga razočarala.

Kraj njega moja dva strica.
Kasirka provlači brokule i pokazuje mi žuljeve na rukama,
Ja ih sama sadim, kaže mi.

Pitam je šta misli o otrovanoj zemlji, vazduhu i kiši iz Sahare.
Raširila je zjenice, shvatila je nema nam spasa dok joj smrznuta brokula hladi žuljeve.

Foto: Canva

Plakanje sam odgodila za sutra, danas ću jesti brokulu i morske plodove.
Imala sam pribilježeno plakanje ono kad sam jednom pala i poderala koljena.

Neko me je podigao i rekao da odrasle cure ne plaču a ni malima nije preporučljivo.
Otad imam rupu na koljenu i tu salivam suze.

Prije pet mjeseci mi je umro stric, juče još jedan i ocu je četiri godine.
Planirala sam sutra plakati, bar za jednog.

Sve to pričam kasirki , pruža mi smrznute brokule, stvaljam ih na srce kao oblogu,
kao ona na žuljeve.

Odrasle djevojčice ne plaču, uvijek ih preko ramena neko vreba.
Plakanje sam odgodila za sutra.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije