KulturaLjudiMjestanajnovijeNaslovna vijestPojave

Milanka Blagojević: Tetovaže: Ko je prvi počeo?

Tetoviranje je trajno unošenje mastila različitih boja u kožu uz pomoć posebno izrađenih igli.

Milanka Blagojevic

Tetoviraju se uglavnom ljudi i to iz estetskih, ritualnih, običajnih i društvenih razloga ali  su se često i  životinje obilježavale na ovaj način u svrhu označavanja vrsta za uzgoj, selekciju i sl.

Iako se tetoviranje danas smatra pomodarstvom istorija nam govori o tetoviranju koje datira iz davnih vremena. Naučnici Britanskog muzeja i fakulteta za orijentalne nauke univerziteta  Oksford,  2017.  su otkrili na egipatskim mumijama tetovaže stare 5000 godina.  Muška je mumija imala tetovažu bika berberske ovce a ženska linearne i zakrivljene motive na nadlaktici i ramenu.

Naročito je interesantna istorija ženskog tetoviranja koja ima posebnu potrebu i simboliku. Tako su poznate ritualne tetovaže na Tahitiju i u drevnom Egiptu.

To se poslije prenijelo i na Evropu jer su se pomorci na putovanjima susretali domorodačko stanovništvo kojem su tijela prekrivena tetovažama. Poznate su i tetovaže „čajanki“ visokog viktorijanskog društva.

U egipatskoj kulturi su oduvijek prihvatali tetovaže na ženama.  I danas u Egiptu možete uočiti tetovaže kanom na rukama mladih žena koje simbolišu vjeridbu i skoriju udaju. U drevnom Egiptu povezuju se sa zaštitom od bolnih i smrtonosnih porođaja.

U zapadnom svijetu tetovaže postaju popularne početkom 19. vijeka.

Na našim prostorima ostale su poznate tetovaže žena katolkinja koje su tetovirale uglavnom ruke u svrhu zaštite. Običaj tetoviranja pripada isključivo hrvatskoj populaciji Bosne i Hercegovine, veže se za vjerovanja Balkanaca i ponekad se naziva jednim od elemenata folklora.

Naime, krstove i druge simbole nekad su tetovirali čak i djevojčicama već od treće godine. Ovaj oblik označavanja bio je naročito izražen za vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine između 1463. i 1878. godine. Na taj način bile su obilježene i zaštićene kako Turci ne bi koristili pravo prve bračne noći.

Crteže i obilježja na tijelu nastajali su unošenjem boje u kožu pomoću igala.

U suštini princip je isti kao i savremeno tetoviranje s tim da su boje nekad bile na bazi čađi, a igle rađene od kosti, bronze, željeza. Tetoviranje se obično obavljalo tokom jednog dana “Svete sedmice”.

Šablone su crtali tupom stranom igle namočenom u tintu. Poslije toga pristupalo se crtanju same tetovaže a ruka na kojoj je rađena tetovaža prekrivana je voskom ili svilenim papirom.  Ponekad bi na tetovaže nanosili i ugalj, blato, med kao i mlijeko žena doilja koje su prethodno rodile sina.

Nerijetko je ipak dolazilo i do infekcija i drugih vrsta bolesti a sama procedura tetoviranja bila je jako bolna. Šabloni su uglavnom sadržavali iste elemente: krst, tačkice sa polukružnim ili ravnim linijama, krugovi i sl. Motivi koji su povezani sa hrišćanstvom crtani su prvi i bili su obavezni.

U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine nastanjenim uglavnom Hrvatima može se i danas naići na starije žene sa tragovima ukrasnih tetovaža na palcima, rukama, ramenima kao i na ostalim dijelovima tijela.

Zanimljiva je činjenica da se mlađa populacija sve više okreće tradicionalnim motivima pri izboru tetovaža pa tako ima slučajeva da se mlađe žene odluče baš za motive koje su koristile žene katolkinje u Bosni i Hercegovini.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije