Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Postoje ljudi koji ne mogu voljeti

Vjerujem da su vam svima roditelji ili djedovi i bake čitali priče prije spavanja.

Nakon takve jedne pročitane urezala mi se bakina rečenica „Helena mirno spavaj, čudovišta ne postoje!“.

Piše: Helena Draclin Redakcija

Danas kad sam odrasla i prošla neke kilometre života reći ću vam bez trunke nesigurnosti da je baka bila u krivu. Čudovišta postoje.

Sve nas u životu pokreće isto. Ljubav. U bilo kojem obliku.

Biti voljen i da nam ta ljubav bude uzvraćena. To je smisao.

Svi težimo da se od ljubavi naježimo. Da nađemo tog „nekog“ tko će stavit svoju četkicu tik do naše i kome ćemo motat sarme do kraja života.

Da imamo kome reći dobro jutro i onda kada nije dobro i da zajedno s nekim rastemo i starimo sa svim svojim vrlinama i manama.

I svi mi volimo na svoj način.

Ali postoje ljudi koji ne mogu voljeti. Znam reći ćete da je to nemoguće, ali stvarno je tako.

Postoje osobe koje nemaju empatije prema drugima. Koje su zbog destruktivnog djetinjstva i lošeg odgoja stvorili neku iluziju života i ljubavi koja je totalno pogrešna.

Nazovite ih kako želite psihopati, sociopati, manipulatori ili čudovišta. Osobe koje ne osjećaju, ali emocije nauče odglumiti.

Najgore se pak dogodi kad mislite da baš tu osobu volite ili još gore, da ta osoba voli vas.

A sve što nazivate ljubavlju je zapravo zlostavljanje.

Zlostavljana žena ne mora imati modrice i ožiljke po tijelu. Od udarca je ipak snažnije ono psihičko.

Kad nakon ljubavnog bombardiranja krene rijeka frustracija, suza, potrebe za objašnjavanjem svojih postupaka, bol, ljutnja, traženje smisla u tom ludilu, kojeg nema. E tu kreće borba.

I ona se ponavlja u svim fazama. Red komplimenata, zadovoljavanje potreba, kritiziranje, tretmani šutnjom i odbacivanje. I taman kad pomisliš gotovo je, čudovište opet baca kost za koju se primaš. Daješ novu šansu, novi metak njihovom pištolju koji vas je prvi put promašio.

Poznajem dosta žena koje žive s takvim stvorovima. Koje su izgubile sebe, koje su pokorne i one koje šute.

I reći će društvo „ Zašto ne odu, same su si krive!!!“.

Psihičko zlostavljanje stvara traume, razvija se svakim danom sve više poremećaj „Stockholmski sindrom“ kod kojeg žrtve ne mogu napustiti zlostavljača.

Jer zašto? Jer ga vole.

Jer kad plešeš s vragom, vrag se ne mijenja. On mijenja tebe.

Ljubav nije planina sranja koju treba proći. Ona nije teška i ne iziskuje da se zbog nje mijenjaš.

Ljubav nije jednosmjerna ulica.

Istina je da ljubav ponekad boli.

Ali to treba razlikovati od maltretiranja i zlostavljanja. Jer u tome nema ni one mrvice ljubavi. Sasvim suprotno.

Ako ti netko konstantno ponavlja da si ti osoba koju je teško voljeti. Daj zatvori tu knjigu. To je ništa drugo nego priča o čudovištu. Koja stvarno postoje.

A nju ne želiš čitati.

Pazite koga volite i kakve priče vam ljudi pričaju.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije