DogađajiKulturaLjudiMjestanajnovijeNaslovna vijestPojave

Milada Šukalo: Na biciklu u štiklama, pa šta?

Iako nije imala podršku skupštinske većine da „de jure“ postane zamjenica gradonačelnika Banjaluke, Milada Šukalo tu funkciju „de facto“ obavlja.

Redakcija

Na većinu se nije obazirala ni kada je od rodnog Konjica, preko Mostara, gdje je stekla zvanje profesorice pedagogije, stigla do Banjaluke, gdje je našla ljubav. I njena prvorođena kćerka Nera, za koju kaže da ime nosi po najljepšoj rijeci u Hercegovini, na svijet je došla nešto ranije u odnosu na većinu beba.

Tako je počelo njeno humanitarno djelovanje i borba za pravedniji i ljepši život građana, a posebno djece i mladih. Neki bi rekli „borba sa s vjetrenjačama“. Milada ne dijeli to mišljenje.

Iz Vaše biografije stiče se utisak da uvijek nekako plivate uzvodno, ali ste uvijek na površini. Odakle crpite energiju?

„Plivanje uzvodno“ – interesantna konstatacija. Kada vas život dovede do problema i izazova, nema drugog puta nego se borite i plivate. Jedan od najvećih izazova sa kojim sam se susrela je bilo prijevremeno rođenje moje kćerke i sve što smo prošli u prvim godinam njenog života.

U tom periodu sam srela i neke druge majke sa sličnim pričama njihovih prijevremeno rođenih beba. Djelile smo iskustva i bodrile jedna drugu i tako su nastale „Mrvice“. Poslije toga ništa mi se nije činilo komplikovanim i nemogućim.

Motivaciju za sve što radim crpim iz ljubavi prema svojoj djeci i porodici. Zbog toga i imam veliku želju da uradim sve što je u mojoj moći da moja i druga djeca u ovom gradu žive bolje. To je bio i glavni razlog zbog kojeg sam se pridružila novoj gradskoj administraciji.

I to nije samo floskula, jer sam se kroz njihovo odrastanje uvjerila u mnoge probleme koji postoje u našem gradu kada je u pitanju zdravstvo, predškolsko vaspitanje, obrazovanje, životna sredina, sigurnost i sl. Možda zvučim kao utopista, ali ja vjerujem da smo mi građani ti koji možemo i moramo da aktivno participiramo u donošenju svih važinh odluka u našem društvu.

Iako se deklarativno svi zalažu za ravnopravnost polova i naroda u BiH, u praksi nije nimalo jednostavno stići do bilo koje važne funkcije, ako ste žena i ako ste pripadnica manjine u nekoj sredini. Da li dijelite to mišljenje?

Apsolutno se slažem sa ovom konstatacijom. Prije nego sam počela raditi u timu gradonačelnika Stanivukovića osjećala sam podršku građana Banjaluke za sve što sam radila u ovom gradu, u privatnom i poslovnom smislu. Volim i živim ovaj grad u svakom pogledu.

Nažalost, u posljednjih nekoliko mjeseci, stupanjem na novu dužnost, imala sam priliku da trpim različite „govore mržnje“. Od onih najprimitivnijih na vjerskom i nacionalnom nivou, preko onih šovinističkih pitanja – šta jedna prosječna žena može da radi na ovako važnoj poziciji, do onih najmizernijih, kako vozim bicikl u štiklama, kako sam „poznata“ po kiču i sl.

Tužno je da takve komentare na društvenim mrežama uglavnom pišu „likovi“ skriveni iza fotografije neke balkanske glumice ili lika iz crtića. Ali još tužnije je da ih pišu i politički aktivisti koji mene nikada u životu nisu sreli. Da jesu, znali bi da bicikl vozim 365 dana u godini u svim vrstama obuće i da definitivno ne volim kič.

Znali bi da sam najveći dio svog života posvetila učenju i profesionalnom usavršavanju. Iza mene stoje godine požrtvovanog rada u javnom i privatnom sektoru, počev od najjednostavnijih poslova pa do obnašanja ozbiljnih menadžerskih funkcija.

Iako ste društveno aktivni od studentskih dana šira javnost upoznala Vas je preko Udruženja roditelja prijevremeno rođenih beba, koje Vam je otvorilo neka nova vrata…

Iza mene je preko 20 godina angažmana u nevladinom sektoru, a tokom humanitarnih akcija sam bolje upoznala sadašnjeg gradonačelnika, iako nisam bila politički aktivna. Tu karakternu crtu kod ljudi visoko rangiram. Kao građanin nikada nisam odustajala od želje za prosperitetom u našem društvu.

Udruženja građana smatram bitnim saveznikom svake vlasti. „Mrvice“ su moja posebna ljubav. Samo majke koje su prošle ista iskušenja i izazove mogu razumjeti i podržati jedna drugu. Mi smo dokaz šta mali broj mama i očeva, uz sve probleme i obaveze u vlastitim porodicama, mogu da učine.

Udruženje „Mrvice“ je dokaz koliko „mali čovjek“ može da doprinese svojoj zajednici. Naši rezultaiti su stotine hiljada KM donacija naših građana i privrednih subjekata, lobiranje i izmjene zakona, podizanje svijesti građana… Lično sam, zbog novog zaposlenja, odustala od aktivnog djelovanja i javnog istupanja u ime „Mrvica“, ali moje srce je uz njih i iskreno se nadam da će stići do cilja koji smo zajedno postavili.

Sada savjetujete prvog čovjeka Banjaluke. Šta je primarni cilj na lokalnom nivou?

Poštujem odluku Skupštine grada Banja Luka i u Kabinetu gradonačelnika radim kao njegov savjetnik. Ipak, nesporna  je činjenica da je Gradonačelniku izuzetno teško da samostalno odgovori na sve teme i probleme u našem gradu. Zato mi je izuzetno žao što su odbornici donijeli ovakvu odluku.

Gradonačelnika savjetujem sve vezano za društvene djelatnosti i socijalnu problematiku. Ustvari, ne mogu reći da ga samo savjetujem.

U samo nekoliko mjeseci napravili smo „velike poteze“, uspostavili smo jedan od najreprezentativnijih vakcinalnih punktova u našoj državi, kreirali smo nove programe podrške nekim od najmarginalizovanijih grupa u našem društvu, počeli smo sa uređenjem novog gradskog parka, propagiramo slobodu govora kao univerzalno pravo i s tim u vezi otvorili smo novu javnu govornicu.

Ponosna sam jer smo u samo nekoliko mjeseci uspjeli da uradimo mnogo toga. To u političkoj krizi koju je grad Banja Luka imao i u doba teške epidemije nije bilo ni malo jednostavno.

Primarni cilj vlasti na lokalnom nivou treba biti bolji život građan u lokalnoj zajednici, zbog toga pokušavamo osluškivati njihove potrebe i uraditi sve što je u našoj moći da građani Banjaluke žive bolje.

Kada žena uradi nešto dobro, postigne neki važan cilj… kažemo „uradila je to momački“. Kako gledate na takve ocjene? Jesmo li kao društvo zreli za promjene?

Odavno smo zreli za promjene, ali čini mi se da nismo spremni za promjene. Želim reći da postoji potreba da naše društvo krene naprijed, ali čini mi se, da se još uvijek opiremo tome. Često govorim, da mi umjesto da gledemao u 22. vijek, stalno se vraćamo u 20. vijek.

Vrijeme je da prevaziđemo teme koje nas dijele, a fokusiramo se za zajedničke interese. Svakom građaninu našeg društva bitno je da ima dobar posao, dobar zdravstvni sistem, mogućnost da uči i napreduje, da ima sigurno okruženje za život svoje djece.

Ne prihvatama izjavu „uradila je to momački“, jer vjerujem da žene mogu značajno da doprinesu humanizaciji svakog društva. Pri tome ne sporim da postoje sjajni lideri muškarci, ali vjerujem da većim angažmanom žena u svim oblastima života možemo imati društvo sa više empatije i razumijevanja jednih prema drugima. Mi u Banjaluci ćemo to i dokazati.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije