
Autizam, kako, šta, molim?!
-Autizam.
-Kako, izvini? Nisam te čuo/la.
-Nisam te razumeo/la.
-Autizam.
-Kako, izvini? Nisam te čuo/la.
-Nisam te razumeo/la.
-Kako reče? A… Šta?
-Nikad čuo/la!
-A to je ona bolest, znam, znam. (A, zapravo, nema pojma)
-Čuo/la sam nešto, ali ne znam tačno šta je to.
-Ma, to ne postoji! (Postoji.)
-Razmazili ga roditelji ili ga nisu vaspitali.
-Bože, ovo dete neće da se javi, al’ je bezobrazno.
(Ovo su odgovori i reakcije ljudi na autizam.)
Danas neću pričati iz medicinskog ugla. Pričaću iz ugla sestre autističnog dečaka. On ima dvanaest godina i pohađa specijalnu osnovnu školu.
-Ju, specijalnu školu!?
Da, zato što je bio odbačen od strane “normalne” dece. I tu dolazimo do prvog problema. Deca su mu prilazila i pitala ga da se igraju. On NIJE ODBIO da se igra, već NIJE RAZUMEO pitanje. Deca, kao deca, postepeno su počela da ga ignorišu.
S druge strane, postoje roditelji koji su svoju decu udaljavali od mog brata, a verovatno i od druge dece ometene u razvoju. Apelujem na roditelje da nauče svoju decu da pruže šansu, kako vi kažete “drugačijoj deci” i da različitost ume biti prelepa.
Foto: Africa Studio / Shutterstock
Čovek je čovek! Bilo kog uzrasta, pola, vere, rase, sa autizmom, Daunovim sindromom, epilepsijom ili bez njih – svi imaju ista prava. Ne okrećite leđa, ne gledajte u pod, ne sklanjate svoju decu! Pozdravite dete/odraslu osobu sa bilo kojim problemom, pomazite i zagrlite.
Autistične osobe nisu životinje! Ljudi su! Neće vas povrediti, već će biti zahvalni, srećni i voleće vas, a njihova ljubav je najčistija i najiskrenija. Ako je vaše dete normalno i zdravo, vežbajte zahvalnost, jer, verujte mi, ne želite da budete u koži roditelja koji se bore za zdravlje svoje dece. (Kako psihičko, tako i fizičko.)
Nikada nemojte reći: “Meni se to ne može desiti”, jer, nažalost, može. I nikada, ali baš nikada, nemojte ih osuđivati. I za promenu probajte da uključite mozak i isključite pljuvačne žlezde i tako shvatite druge i njihove probleme. Ili, ako baš hoćete da osuđujete, prvo saslušajte priču osobe.
Ćao, ljudi. Ja sam Kristina. Imam autističnog brata i… Ma, nema veze… Kao da vas, uopšte, i zanima.
Piše: Kristina Milošević