LjudiMedicinanajnovijeNaslovna vijestPojaveRadoznala Lola

Da li su neki od nas rođeni kao ljudi koji se mnogo brinu?

Ne možete reći osobi koja se puno brine da prestane sa tim. Ne možete im reći, „budi svjestan svojih misli. Pusti ih unutra, a onda ih nježno otpusti.

Prevela: Maja Dropić Redakcija

Foto: Unsplash

Nije tako jednostavno. Ljudi koji se pretjerano brinu će vam reći da oni nemaju kontrolu nad svojim zabrinutim umovima. „To je urođeno“, oni kažu. „To je ukorijenjena navika. Dio je moje šminke. Ja se mnogo brinem. Zabrinutost,“ oni kažu sa uzdahom, „to je naprosto nešto sa čime moram živjeti“.

Ali da li je ovo klinički tačno? Da li su neki od nas rođeni kao ljudi koji se mnogo brinu?

Pa čak i ako je tako, da li stvarno ne možemo uraditi ništa da sklonimo tamnu sjenku koju briga baca na naše živote? Profesor psihologije na Univerzitetu u Saseksu Grejam Dejvi (Graham Davey) smatra da ljudi koji se mnogo brinu ne pate od urođene predispozicije za zabrinutost.

„Ne, ljudi koji se brinu se ne rađaju, oni nastaju,“ napisao je on. „Nema dokaza da je zabrinutost nasljedna.“

Umjesto toga, on tvrdi da se zabrinuti ljudi ne mogu prestati brinuti jer imaju zablude o sebi i svijetu. I ako se te zablude ne isprave, ta osoba će se i dalje brinuti bez obzira na to što Vi ili ja kažemo da ih zaustavimo. Pa, šta Dejvi zapravo podrazumijeva pod „zabludama“?

Misli na unutrašnja uvjerenja koja ne odražavaju svijet ili stvarnost.

Često razmišljamo o „zabludama“ kao o posljednjem dijelu spektra mentalnog zdravlja, kao što su ljudi uvjereni da ih CIA prati, da su otrovani, ljudi koji vjeruju da su oni bogovi, superiorna bića sa neograničenim talentima, znanjem i vrijednostima, ili ljudi koji vjeruju da ih njihov odani suprug vara nasuprot nedostatku dokaza, ili oni koji su sigurni da im se prisluškuje telefon, čita pošta, da ih nadzorni sistemi gledaju s neba.

Foto: Unsplash

Međutim, neke su zablude manje opasne ili realnije, poput zablude da je briga na neki način korisna u našem životu, da je dobra za nas, da znači da je manja vjerojatnoća da će se dogoditi loše stvari i da nam ta briga pomaže da smislimo bolja rješenja.

Pitanje gdje i kada su te zablude započele je besmisleno. Ono što Dejvi naglašava jeste da su ove zablude ono što stoji iza istrajnosti zabrinjavajuće misli. Prema tome, umjesto da se trudimo da izbacimo brigu iz naših života, trebamo analizirati zašto se uopšte brinemo.

„Ako sam zabrinut zbog nečega, to mora značiti da je to prijetnja ili problem, pa bih se zbog toga trebao brinuti”, navodi Dejvi kao primjer besmislenog razmišljanja o zabrinutosti.

„Ne”, kaže on. „To je greška proistekla iz prethodnog posljedičnog razmišljanja.” Osjećaj tjeskobe može nastati zbog raznih stvari, od previše popijene kafe u danu, do preskočenog ručka, niskog nivoa šećera, umora ili jednostavno lošeg raspoloženja. Ono o čemu razmišljate u trenutku tjeskobnog osjećaja ne znači da je to prijetnja ili problem.

Ljudi koji se mnogo brinu se ubjeđuju da će se vjerovatno dogoditi ono zbog čega su zabrinuti.

Mnogi preuveličavaju svoje brige i pomišljaju na najgori mogući scenario i počinju paničariti misleći da ako se to dogodi, onda se i nešto drugo može dogoditi, a zatim i iduće, i „Oh, neću se snaći“.

Dejvi otvoreno kaže: „Ne – većina stvari zbog kojih se ti ljudi brinu ima malu verovatnoću da se ikada desi.” A brige sa katastrofalnim posljedicama su „krajnje nevjerovatne“. Recimo da vas, na primjer, boli glava. I osjećate se umorno. I počnete da se brinete da nešto ozbiljno nije u redu sa vama, a zatim se brinete šta će se dogoditi ako je zaista tako: Šta će biti sa poslom? Ko će čuvati djecu? Kao što vidite, nije se desilo ništa osim što imate blagu glavobolju, vjerovatno usljed dehidracije ili napetosti, ali vaš um je pretjerao.

Foto: Unsplash

Ova vrsta razmišljanja je nerealna, ali ne poput osobe koja misli da je njihov komšija špijun i počne da ga izbjegava na ulici i navlači zavjese tokom dana. Da, naravno, ovdje ne govorimo o psihozi, ali iracionalno razmišljanje je u istoj mjeri besmisleno. Informacije se ne zasnivaju na razumnom razmišljanju, na stvarnosti, na činjenicama; to je lična teorija zavjere.

Druga zabluda je da ćemo brigom spriječiti da se loše stvari dogode. Osoba koja je hronično zabrinuta će se rijetko ukrcati u avion prije nego što prođe kroz listu katastrofa koje bi se mogle desiti. Čineći to, zabrinuta osoba misli da će jednostavno to što se brinu nekako spriječiti da se dogodi ono najgore – možda nekim činom magične simbioze.

Obratite pažnju na zabrinutu osobu u avionu koja je zaboravila da obavi svoj ritual brige, a avion se naglo naginje desno, zabrinuta osoba, koja je zaboravila da brine, pretjeraće u zabrinutosti. Pošto su zaboravili da obave svoj ritual brige, rizici su, kako misli osoba koje se brine, sada nekako veći. Iracionalno je, ali to je ono što podstiče istrajnost brige.

Ljudi koji se pretjerano brinu smatraju da sve odluke i probleme treba pažljivo analizirati, sa svim mogućim ishodima, prije donošenja odluke. Brze odluke, kako oni smatraju, su neodgovorne i rizične. Ali kako Dejvi navodi, predosjećaj se pokazao jednim od efikasnijih načina za donošenja odluka, koji koriste mnogi uspješni ljudi.

Kada previše razmišljamo o stvarima, možemo zapravo donijeti gore odluke nego kada bi jednostavno uradili ono što osjećamo da je ispravno. „Naš umor često nije uzrokovan poslom, već brigom, frustracijom i nezadovoljstvom“, piše Dejl Karnedži (Dale Carnegie), guru samopomoći i autor knjige: Kako prestati brinuti i početi živjeti.

Ljudi koji se brinu imaju ritale, ne samo za sebe, već i za druge. Tip ljudi koji se brine uvijek govori dragim ljudima „budi siguran“ i „čuvaj se“. To je njihov način da pokažu da im je stalo, a da istovremeno, kako se oni nadaju, spriječe loše stvari. Ovdje je zabluda da će čin izgovaranja „čuvaj se“ spriječiti da se desi nešto tragično, gotovo poput magične riječi koja pomaže u okretanju budućnosti ka nekom željenom pravcu. Ali, kao što svi znamo, budućnost je krajnje neizvjesna bez obzira koje čarobne riječi ponavljamo. I kao što Dejvi kaže, „nema ništa gore od toga da znate da se neko drugi neprestano brine za Vas“. Umesto toga, kako on kaže, „ Ako Vam je stalo do nekoga, onda mu dajte na znanje nekim direktnijim načinima“.

Još jedna zabluda zabrinutosti, prema Dejviju, je razmišljanje: „Moram razmisliti o svim mogućim stvarima koje bi se mogle dogoditi, u suprotnom neću biti spreman.“ Međutim, Dejvi kaže da se većina stvari oko kojih brinemo nikada neće dogoditi, uključujući sve moguće ishode koje možemo smisliti.

Kao što je Meri Hemingvej (Mary Hemingway), četvrta supruga autora Ernesta Hemingveja (Ernest Hemingway), rekla: „Ako nešto nije u redu, popravite to ako možete. Ali obučite se da ne brinete. Briga nikada ništa ne popravlja“.

Korisna strategija za suočavanje sa „pretjeranim razmišljanjem“ je da mu posvetite poseban trenutak za brigu nekad u budućnosti. Izaberite dan i vrijeme, zabilježite to u svoj dnevnik i recite sebi: „U redu, brinuću o ovome u četvrtak u 10 sati ujutro“, što bi moglo biti za tri dana. Posvetite ovo vrijeme sjedenju na svom balkonu, ispod drveta u parku ili u svom omiljenom prostoru za razmišljanje, i, šanse su, da ćete do četvrtka potpuno zaboraviti zbog čega ste to trebali brinuti ili će se veličina problema znatno smanjiti.

Ukoliko date brizi vremena i prostora, vi joj takođe dajete priliku da nestane, slično kao da je bacite u rijeku i dopustite prirodi da je okreće, iznova i iznova, sve dok ona ne omekša i potone.

Zaključak je, kao što smo i sumnjali, da briga crpi energiju. Zamjenjuje kreativne misle sa besmislenim razmišljanjem. Briga ne radi ništa za nas, osim što nas tjera da se brinemo o brizi i zabrinemo još više.

Ali ne, briga nije nasljedna. Nismo rođeni sa brigom, stvaramo je. Kako kaže kineska poslovica: „Da vam ptice zabrinutosti i brige lete iznad glave, to ne možete promijeniti, ali da vam naprave gnijezda u kosi, to možete spriječiti.“ Iako vam se ponekad može učiniti da ne možete kontrolisati zabrinutost, možete naučiti da se brinete manje. A kada to učinite, početi ćete oslobađati energiju i vrijeme koje možete posvetiti radosnijim razmišljanjima. A zar to nije smisao života?

Vaš način da popravite dan

Uvjereni ste da patite od napada panike ili naleta anksioznosti? Uvjereni ste da je nešto izazvalo napad anksioznosti i vaš um lovi ono što ga je izazvalo. Uvjeravate sebe da vas sigurno nešto brine ili da se nešto dogodilo ili da će se dogoditi. Uvjeravate sebe da ne možete da se snađete.

Ali prije nego što potonete, odvojite trenutak da razmislite koliko ste kofeina unijeli, a to uključuje kafu, čaj, čokoladu, energetska pića, pa čak i pića bez kofeina u kojima ipak ima nešto kofeina.

Efekti kofeina gotovo u potpunosti oponašaju anksioznost – ubrzan rad srca, ubrzano disanje, povišena tjelesna temperatura. Ono što može da izgleda kao anksioznost – opšta neobjašnjiva nervoza – često nije ništa drugo nego vaš simpatički nervni sistem koji je prekomjerno nadražen kofeinom.

Prema nekim istraživačima, previše kofeina u sistemu (to je obično preko 200 mg po danu) može dovesti do anksioznosti, opsesivno-kompulzivnih ponašanja, te čak fobija. Kofein povećava nivo epinefrina u tijelu, što je jedan od hormona koji se luči u situacijama kada birate između bijega ili borbe. Blokira depresor centralnog nervnog sistema, adenozin, čineći nas fokusiranima, daje nam energiju i drži nas u pozitivnoj opreznosti, osim ako naravno niste skloni zabrinutosti i ovo uzbuđeno stanje može biti praćeno zastrašujućom negativnošću.

Ali ovo ne važi za sve. Ljudi na kofein reaguju na različite načine.

Pa, da li biste trebali potpuno izbjegavati kofein ako ste skloni anksioznosti?

Iako se možda čini razumnim da ga u potpunosti izbacite, neki psiholozi zapravo više vole da pacijenti nastave sa tom navikom.

Kada razumiju efekat kofeina, pacijenti sa anksioznošću nauče da razlikuju tjelesne efekte od kofeina i time nauče da budu razumniji u vezi anksioznosti uopšteno i počnu da traže znakove tijela, ali i samog uma kada se osjećaju uznemireno. Jesam li jeo ručak? Da li mi tijelo govori da je vrijeme za moje trčanje?

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije