Ljudski odnosinajnovijeŽivot

Nekada bilo, sada se spominje

Dio teksta koji sam  našao na netu.

Pun pogodak.

Redakcija

facebook/ Tibor Kljakic

Telefoni su bili fiksni, a životi mobilni. Danas su ljudi fiksni, tj. fiksirani za mobitel.
Na rođendanima smo bili zalijepljeni za društvene igre, ne za društvene mreže.

Televizori su bili mali i imali su groznu sliku, ali kad se gledao film, gledao se film. Danas propustiš pola filma jer na Facebooku ljudima daješ do znanja da gledaš film.

Fotkalo se samo kad je bitno – 12, 24 ili 36 fotki po filmu, ovisi koliko para imaš kad kupuješ film. Nije bilo “daj da vidim kako sam ispala” ni “joj daj opet, žmirila sam” – ako si žmirio na fotki, to ćeš saznati kad se film razvije.

Tu i tamo bi se film “osvijetlio” i sve bi otišlo u k ali zato smo cijenili svaku sliku koja je uspjela. Manje smo slikali situacije, više smo ih živjeli. Nije nam trebao hešteg nofilter jer se filter koristio jedino kad bi baka kuhala kavu za goste.

Zvalo se s govornice, ako ništa drugo, samo da čuješ kako neko ko ti se sviđa s druge strane kaže “halo” pa poklopiš. Brojevi su se znali napamet.

Od dječjih ozlijeda smo imali razbijeno koljeno i/ili usta jer smo pali s penjalice. Danas klinci od ozlijeda imaju karpalni tunel i išijas jer previše sjede za kompom.

Mame su djecu vodile u park, ne u shopping centar.

Tinejdžeri su izgledali kao tinejdžeri. Danas tinejdžerke u prvom srednje izgledaju kao 40-godišnjakinje koje se jako dobro drže.
Žene su imale obrve kao detalj na licu.

Danas imaju lice kao detalj na obrvama koje su kao krem banane,još začađene.

Nije se kasnilo na dogovore jer se znalo da pola 9 ispod sata znači pola 9 ispod sata i da ne možeš javit da kasniš.

Pisala su se pisma. Bila čista ljubav i teška romantika! Slale su se razglednice,čestitke,telegrami. Zvali smo se na telefon i jedva smo čekali da zazvoni.

Danas kažemo “koji k.. me zove, što ne može poslat Whatsapp ko normalna osoba?!”

Izvinjavali smo se kad bi uništili nešto igrom Mir mir mir, niko nije kriv! Danas se na prvi problem unfriendamo.

Nismo se izvinjavali zbog svake pizdarije samo da bi ostavili dojam političke korektnosti.

Plastične boce su se skupljale za pretakanje rakije a ne za preživljavanje.
Niko nije bio alergičan na gluten.U školi smo se bojali učiteljice. Danas se učiteljice boje roditelja.

U kino se išlo s 50 dinara – 30 za kartu, 20 za kokice i to je to. Nismo se check-inali da svi frendovi vide da smo u kinu – svi frendovi su bili s nama u kinu.

Platno je bilo manje, stolice su bili neudobnije.Kokice su bile pakovane u papirnate škarnicle i nisu imale maslac na sebi, ali su bile svježe i pojeo si ih s guštom, do kraja, do zadnjeg zagorenog kukuruza.

Vozili su se šugavi auti i živjeli bogati životi.

Danas se radije živi šugav život da bi se mogao vozit skupi auto.
Na kraju pozorišnih predstava se pljeskalo IZVOĐAČIMA, ne političarima.

Nekada bilo,sada se spominje.

Preuzeto sa: facebook. com

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije